Tomislav Gotovac bio je potpuno u pravu kad je tvrdio da žene mogu javno pokazivati mufove koliko god hoće, a muškarci vlastitu golotinju moraju skrivati jer društvo u kojemu živimo ne može probaviti obnaženo muško spolovilo. Točnost njegove tvrdnje potvrđuju burne reakcije građana na plakate izložbe Goli muškarci od 1800. do danas, otvorene u bečkome Leopold Museumu.

Uprava ugledne ustanove koja posjeduje remek-djela Egona Schielea (autora niza ekspresivnih prikaza vlastitoga golog tijela) bila je toliko zasuta pritužbama uznemirenih i ljutitih Bečana da se zabrinula za sigurnost posjetitelja. Da bi umanjili moguću štetu, crvenim su trakama pokrili genitalije muškaraca na 180 velikih plakata.

Bolan trn u građanskom oku izazvao je rad Živjela Francuska francuskih umjetnika Pierrea & Gillesa na kojoj tri gola nogometaša različitih rasa pokazuju svu raskoš svoje golotinje, odjeveni samo u plave, bijele i crvene čarape i kopačke.

Nastojeći 'zaštititi djecu' mnogi su s crnim sprejevima krenuli u osobni obračun s provokativnim plakatima.

Premda su im reakcije građana osigurale dodatnu pozornost medija diljem svijeta, u Leopold Museumu nisu bili nimalo sretni s novonastalom situacijom koju, kako ističu, uopće nisu očekivali jer su živjeli u uvjerenju da golotinja u 21. stoljeću nikome neće smetati.

Na užas konzervativnoga dijela građanstva ispred Muzeja je postavljen i Mr. Big, četiri metra visoka skulptura obnaženoga muškarca koja je obradovala turiste, naprednije Bečane i novinarske redakcije. Ono što je za nas posebno zanimljivo jest da se u fokusu mnogih svjetskih tiskovina, internetskih portala i televizijskih postaja našao i naše gore list - velikan hrvatske umjetnosti Tomislav Gotovac, u posljednjem desetljeću života poznat i pod imenom Antonio Gotovac Lauer.

Zahvaljujući Reutersovoj fotografiji koja je brzinom munje obišla globus, Gotovčev fotografski ciklus Foxy Mister dospio je u samo središte medijske pozornosti, pa su tako prizori umjetnikova gologa i ostarjeloga tijela objavljeni, primjera radi, u Timesu, i to zajedno sa slikom muškog torza glasovitoga francuskoga umjetnika Jeana Augustea Dominiquea Ingresa, koji je također zastupljen na izložbi.

Gotovac se na bečkoj izložbi našao u probranome društvu umjetničkih velikana među kojima su Paul Cézanne, Jean Cocteau, David Hockney, Gustav Klimt, Wilhelm von Gloeden, Edvard Munch, Bruce Nauman, Robert Mapplethorpe, Katarzyna Kozyra, Auguste Rodin, Egon Schiele, Louise Bourgeois, Andy Warhol i drugi.

Gotovo istovremeno, umjetnikov ciklus Foxy Mister uvršten je u izložbu Goli muškarac u Lentos Kunstmuseumu u Linzu. Obje izložbe bave se umjetničkim prikazom muškog akta u nedavnoj povijesti, što do sada nije bila tema velikih muzejskih izložbi.

Predodžba o golom muškarcu odmaknuta je od uobičajenih stereotipa o kršćanskome mučeniku ili mitološkome vladaru i pomaknuta prema prikazu ranjivog ili starog tijela, nesigurnog subjekta ili objekta seksualne želje.

U potrazi za odgovorom zašto je muški akt uvijek prezentiran na drugačiji način nego ženski, bečka izložba istražuje vremensko razdoblje od prosvjetiteljstva do suvremenog doba, dok je izložba u Linzu fokusirana na 20. i 21. stoljeće u kojemu je do izražaja došla kriza muškoga identiteta. Muževne junake iz prošlosti zamijenili su nesigurni i ranjivi starci i mladići, prikazani i u erotskim pozama.

Umjetnice i umjetnici zastupljeni na izložbi su, među ostalima, Matthew Barney, Georg Baselitz, Günter Brus, VALIE EXPORT, Lucian Freud, Tom of Finland, Gilbert & George, Felix Gonzalez-Torres, Keith Haring, Edvard Munch, Ron Mueck, Artur Žmijevski i drugi.

Gotovčeva djela za izložbu u Linzu posuđena su od zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti, a umjetnikova kći Sarah Gotovac ustupila ih je bečkome Leopold Museumu posredstavom instituta Tomislav Gotovac.

Nakon Linza, Foxy Mister putuje u Ludwig Muzeum u Budimpešti, čime se nastavlja intenzivna promocija Gotovčeva djela u poznatim europskim i svjetskim muzejima i galerijama.

Cijeloga života Gotovcu je osnovno umjetničko oružje i oruđe bilo vlastito tijelo, kojim je najuočljivije ukidao granice između javnog i privatnog, između umjetnosti i svakodnevnoga života. Javno se brijao i širao, puštao bradu i kosu, maskirao se u Supermana i dimnjačara, prosio, čistio ulicu, hodao gol…

Legendarne su njegove akcije Zagreb volim te, Akcija 100 i Trčanje gol ulicama grada – Streaking u kojima je obnaženo tijelo razotkrivao pred prolaznicima, vrijeđajući moralne osjećaje zagrebačkih i beogradskih građana. Kontroverze koje su pratile njegovo cjelokupno umjetničko djelovanje protezale su se i na Foxy Mister, fotografsku seriju koju Gotovac nije premijerno prikazao unutar uobičajenih muzejsko-galerijskih kanala, već u tjedniku Nacional.

Imitirajući eksplicitne poze golih ljepotica iz porno časopisa Foxy Lady, umjetnik je, na zgražanje mnogih, prikazao svoje krupno, ostarjelo (prema njegovim riječima zahrđalo) golo tijelo. Da je riječ o itekako ozbiljnom i važnom radu koji ima istaknuto mjesto u umjetnosti novijega doba, potvrđuje Gotovčevo prisustvo na dvijema intrigantnim europskim izložbama.

Burne reakcije koje ih prate dokazuju da Gotovac nije nimalo pretjerivao kad je tvrdio da je muško tijelo u 21. stoljeću predmet zabrana i tabua.