Manje je poznato to da se Odjel za hladne slučajeve ne bavi samo najtežim krvnim deliktima.

'Navedeni odjel bavi se istraživanjem slučajeva iz domene krvnih i seksualnih delikata, kao i imovinskih delikata s elementima nasilja koji su ostali nerazriješeni u redovnom policijskom postupanju, i to dulje od dvije godine. Sva kriminalistička istraživanja najtežih i najsloženijih slučajeva, a koji su u javnosti izazivali uznemirenje i nesigurnost, neposredno provodi Odjel za hladne slučajeve', saznaje Slobodna Dalmacija iz MUP-a.

Druge stare neriješene slučajeve istražuju policijski službenici u policijskim upravama u suradnji i uz pomoć Odjela za hladne slučajeve, kao i u suradnji s drugim ustrojstvenim jedinicama. Ako se tijekom rada ukaže potreba, u istraživanje se uključuje i spomenuti odjel. Posljednje od neriješenih splitskih ubojstava jest smrt 70-godišnjaka kojem su u listopadu prošle godine pronađeni dijelovi tijela u moru na Zenti. Nakon što je nađena potkoljenica za nekoliko dana nađeni su glava i trup. Na ostacima je utvrđeno da je muškarac prije smrti premlaćen toliko da su mu slomljena rebra. Kako je zbog batina došlo do smrtnog ishoda, počinitelj zločina je pokušavajući prikriti nasilnu smrt raskomadao tijelo i skrio ga u lukobran.

Do danas nije poznat ni identitet žrtve, iako su iz dijelova tijela uspjeli izvući DNK. Policiji je identitet žrtve ključni podatak bez kojeg je praktično nemoguće naći ubojicu. Ako bi se doznalo ime žrtve, došlo bi se do spoznaja o kretanju i kontaktima ubijenoga njegovih posljednjih dana te do eventualnog motiva, čime bi se usmjerila potraga za zločincem. Ovako istraga doslovno tapka u mjestu. Uznemirenje javnosti koje je izazvao pronalazak dijelova tijela kriterij je koji će sigurno ovaj slučaj dovesti pred istražitelje Odjela nakon protoka potrebnog razdoblja.

Drugo, javnosti zanimljivo, neriješeno ubojstvo u evidenciji splitske policije koje je pod nadležnošću istog odjela jest smrt Marijane Jerković, ubijene nožem 2001. godine u agenciji za nekretnine u kojoj je radila. Potraga za ubojicom zapela je odmah zbog traljavog očevida koji je napravljen na mjestu ubojstva. Osim što su odmah poslije pronalaska tijela kontaminirani mnogi tragovi, također je propao dio biološkog materijala pronađenog na mjestu ubojstva jer nije bio propisno uskladišten.

Zbog toga se iz njega nisu mogli uzeti tragovi DNK koji bi možda doveli do ubojice. Koliko je bitno očuvati svaki trag s mjesta zločina, pokazalo je ubojstvo Mije Vidovića (64) u Kaštel Lukšiću 2005. godine. Tada je u kući ubijenoga nađen čekić kojim je usmrćen udarcima po glavi i tragovi krvi na kvaki jednih od vrata. Ubojica je bio u bijegu i nije se znao njegov identitet.

Pokazalo se da tragovi krvi s kvake pripadaju ubojici te je izvučen DNK koji se poklapao s već postojećim zapisom pohranjenim u evidenciji počinitelja kaznenih djela. Radilo se o Eriku Rubiniću čiji je DNK sačuvan nakon krađa koje je počinio otprije. Rubinić je neko vrijeme bio u bijegu te je po tjeralici uhićen u Italiji odakle je izručen i osuđen na 14 godina zatvora.

Dugotrajan rad

Odjel za hladne slučajeve bavi se ubojstvima u razdoblju od 1995. do 2012. godine, a danas ih u Hrvatskoj ima ukupno 99 neriješenih. U radu navedenog odjela izbjegnute su ratne godine i zato što se u razdoblju od 1990. do 1995. godine u pojedinim slučajevima teško može razlučiti što su klasična ubojstva, a što ratni zločin.

'Također je potrebno napomenuti da je istraživanje 'starih' ubojstava zahtjevan i dugotrajan rad koji na kraju ne mora rezultirati željenim završetkom, tj. pronalaženjem počinitelja, stoga u ovom trenutku ne bismo željeli govoriti o pojedinim slučajevima ili slučajevima koji se odnose samo na određeno područje Republike Hrvatske', kažu u MUP-u.