Unatoč značajnom napretku u procesu povratka izbjeglica u RH, socijalno uključivanje i pristup zapošljavanju ostaju izazovi za povratnike srpske nacionalnosti, izjavio je Terence Pike, predstavnik Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice, na predstavljanju knjige 'Manjinski povratak u Hrvatsku - studija otvorenog procesa' autora Milana Mesića i Dragana Bagića sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta
Knjiga je rezultat istraživanja održivosti povratka i nastavak slične studije iz 2006. godine, te pruža uvid u nova saznanja i podatke relevantne za proces povratka Srba izbjeglih iz Hrvatske. Uz autore knjige i brojnu publiku, na predstavljanju knjige u organizaciji Predstavništva UNHCR-a u RH, sudjelovali su predsjednik Ivo Josipović i šef Delegacije Europske unije u Hrvatskoj, veleposlanik Paul Vandoren
Terence Pike najavio je međunarodnu donatorsku konferenciju u travnju, kad će biti predstavljen regionalni program stambenog zbrinjavanja čija bi provedba do 2016. godine u četiri partnerske zemlje osigurala stambeno zbrinjavanje za 73.500 najugroženijih raseljenih osoba, od toga u Hrvatskoj njih 8.500.
Od početka procesa povratka 1996. godine, hrvatske vlasti registrirale su više od 132.600 povratnika srpske nacionalnosti u Hrvatsku i unutar Hrvatske, što odgovara otprilike polovici onih koji su napustili svoje domove za vrijeme konflikta, rekao je Pike, dodajući da je Hrvatska obnovila 148.453 stambenih jedinica raznih stupnjeva oštećenja, od kojih trećina pripada Srbima.
'Mi i 'oni'
Predsjednik Ivo Josipović smatra da svaka politika koja u sebi ima ljudskosti može i mora voditi računa o izbjeglicama, o onima koji žele natrag u svoj dom i domovinu. No neki ljudi, naveo je Josipović, razmišljaju u kategorijama 'mi' i 'oni'.
'Mislim da prije svega moramo osvijetliti jednu prevažnu činjenicu: ti ljudi su državljani RH, ti ljudi su imali svoj dom negdje u Dalmatinskoj zagori, u Splitu, Zagrebu ili drugdje, i mnogi od njih su željeli ili žele doći natrag u svoje domove', rekao je Josipović, dodajući da, nažalost, ima puno problema u povratku.
'Ti problemi su nekada bili politički i sigurnosni, ljudi se naprosto od straha ili opasnosti koje su prijetile nisu mogli vratiti u svoje domove. Danas hrvatska politika zagovara slobodu povratka svih ljudi bez obzira na njihovu nacionalnost. Osim u ekscesnim slučajevima, pitanje povratka nije pitanje straha za vlastitu sigurnost i život, ali ono je ozbiljno pitanje ekonomske naravi i održivosti povratka', upozorio je Josipović.
Josipović je citirao 'briljantnu rečenicu' iz studije, prema kojoj dom nije samo zgrada i stan, već su to društveni okoliš, ljudi, radno mjesto, pa i pjesme i sportski klubovi. Ključni problem je to što za mnoge ljude više nema doma u tom smislu i to je razlog, nažalost, da mnogi ljudi, osobito mlađi, ne razmišljaju više o povratku i našli su svoju sreću drugdje, naveo je Josipović.
Tračak nade
'Politika tu može i mora svima omogućiti da se vrate, da slobodno raspolažu svojom imovinom, da sanira ekonomske štete koje su se dogodile, da omogući rješavanje statusnih pitanja vezanih uz mirovine i imovinska prava, te da odlučnom akcijom svih država svima omogući da se u sklopu projekta organizirano vrati svom domu, a nakon toga da slobodnoj volji i slobodi kretanja omogući onima koji možda nisu iskoristili ovu priliku da sutra, preksutra, za koju godinu, povratak u svoj dom', rekao je Josipović.
Josipović je pohvalio sjajnu studiju i zahvalio UNHCR-u što pruža podršku povratku, siguran sam da će to biti još jedan zajednički uspjeh, iako će 'ostati nezacijeljene rane u mnogim dušama'.
'Želim se nadati da će ovaj projekt povratka i donorska konferencija koju očekujemo negdje možda u travnju značiti još jedan znak nade za sve one koji nadu još nisu pronašli', zaključio je Josipović.
Milan Mesić, koautor studije, naveo je da dio povratnika, nositelja bivših stanarskih prava, povezuju sudjelovanje u procesu stambenog zbrinjavanja s eventualnom mogućnošću da će u budućnosti zamjenski stan 'preseliti' u drugu državu, koju su odabrali kao mjesto gdje žele trajno živjeti. Stoga je svrsishodnije da se poštuje vlastiti izbor preostalih izbjeglica te da se onima koji se ne žele vratiti pomogne u rješavanju stambenih i drugih životnih problema u zemljama primitka i time osigura trajno izbjegličko rješenje.