Otklanjajući mogućnost mirnog rješenja spora, Kovač je prije početka suđenja naglasio da nigdje nije pogriješio te da stoga ne vidi ni mogućnost da se ispriča, tim više što je za Lovrenčića sporan samo zadnji dio knjige u kojem iznosi svoju ocjenu privatizacije Coning Holdinga koji je otišao u stečaj zbog dugovanja od 452 milijuna kuna. U spornom komentaru poslovnih i privatizacijskih dokumenata Coninga, koji se nalaze u prvom dijelu knjige, varaždinski novinar navodi kako bi se 'Coningova privatizacija mogla ocijeniti bizarnom', a piše i o tome kako je 'Čačić sa suradnicima obezvrijedio poduzeće i izbjegao plaćanje dugovanja', 'licitiranju imovinom poduzeća' te 'zaboravljenim potraživanjima milijuna njemačkih maraka'.

'Nije mi jasno kako je tužitelj oklevetan. Riječ je o mojem mišljenju koje je izneseno u javnom interesu te na temelju činjenica, odnosno dokumenta. Njih nitko ne spori u knjizi gdje se spominje cijeli niz osoba, a najviše Čačić koji je i u naslovu. No nitko od njih se nije osjetio uvrijeđenim pa ni sam Čačić', upozorio je Kovač.

Odbacujući tvrdnju tužitelja da je počeo pisati s namjerom da okleveće Čačića i ostale dioničare Coninga, Kovač je naglasio da je knjiga nastala na temelju istraživanja koje je financirala danska udruga istraživačkih novinara Scoop Network koja ga je upravo zbog nje pozvala na svjetski skup istraživačkih novinara u Kijev i Budimpeštu.

'Radio sam kao novinar kada je Čačić postao varaždinski župan 2005., kojeg nisam prije poznavao, kao ni privatnog tužitelja. Tada sam odlučio rasvijetliti njegovo poslovno djelovanje te sam krenuo od Coningovog poslovnog kraha u Izraelu, a zatim su se nametnule druge teme, kao što je stečaj i privatizacija Coninga', dodao je okrivljeni.

Objašnjavajući zašto u knjizi govori o licitiranju imovinom, obezvređivanju Coninga kroz zamjene dionica i zaboravljenu imovinu, Kovač je upozorio da je uoči privatizacije tadašnji SDK utvrdio vrijednost Coninga na više od 16 milijuna tadašnjih DEM, a nadležna agencija tu je procjenu smanjila na devet milijuna, a ni revizija nije mogla utvrditi na osnovu čega.

'Usto, Fond za privatizaciju utvrdio je da su svojim novcem dioničari otplatili svega 8,8 posto vrijednosti poduzeća. Iz izvješća o reviziji je vidljivo da je novac za otplatu dionica dolazio u tvrtku Condelta u obliku pozajmica dioničarima od Coning Inženjeringa koji je bio Coning Holdinga. Ni u vrijeme pisanja knjige, ali ni kasnije, Lovrenčić nije dostavio dokaz iz kojeg bi se vidjelo jesu li i kako vraćene pozajmice. Međutim, u knjizi ne presuđujem, već se pitam zašto nisu razjašnjenje ove dvojbe te se time otklonila sumnja ili pokrenulo pitanje odgovornosti. Ako privatizacija Coninga nije napravljena sukladno zakonu, onda mi je danas još manje jasno zašto se ne vode postupci jer takva djela više ne zastarijevaju', naglasio je Kovač iznoseći obranu tijekom koje je ukazao i na to da su na sudovima i poreznoj upravi 'zastale' sve presude protiv Coninga, uključujući i onu izraelskog suda.