Iako se tolike generacije kod nas kunu u britanski humor, osim opusa Rickyja Gervaisa, jedva da je išta od novije produkcije s Otoka prikazano na domaćim TV postajama. Stoga predstavljamo sedam britanskih humorističnih serija novijeg datuma koje itekako vrijedi pogledati
'Peep Show'
Mark i Jeremy su stari frendovi i cimeri. Jedan je sociopat, drugi nepopravljivi džabalebaroš. U ključnim trenucima svake epizode nađu se pred izborom: mogu učiniti ono što bi svatko iole normalan učinio u danoj situaciji ili mogu učiniti nešto apsolutno bezumno što će ih dovesti do najgoreg mogućeg poniženja. Naravno, oni se redovito i bez greške odlučuju na ovo potonje. Malo koja serija je odvela humor nelagode na tako mračna mjesta kao ‘Peep Show’ i nijedna pritom nije bila toliko smiješna.
'Black Books'
Jedan od autora ovog luckastog sitcoma je Graham Linehan, tvorac nikad prežaljenog ‘Fathera Teda’, pa stoga ni ne čudi da je ‘Black Books’ sitcom o knjižničarstvu onolikokoliko je i ‘Father Ted’ bio sitcom o crkvi – dakle, skoro nimalo. U skladu s tim, vlasnik knjižare iz naslova je vječno pijani mizantrop (genijalni Dylan Moran), najsretniji – ili bolje rečeno, najmanje nadrkan - kad se može prepustiti boemskoj idili bez smetnji u vidu nečeg tako prizemnog kao što su, a ono, mušterije.
'The Thick of It'
Politički sitcom dokumentarističkog ugođaja koji se ne razlikuje od ‘Da, ministre’ samo po divlje rastresenoj kameri i izobilju maštovitih psovki, nego i po tome što odražava današnju percepciju politike kao degutantne pi-ar-okracije – pa je tako fiktivni ministar socijalne skrbi običan sporedni igrač u sjeni partijskog spin-komesara, podjednako urnebesnog i zastrašujućeg Malcolma Tuckera. Zbog brbljavosti aktera zna katkad biti teško pratiti bez titlova, ali neka vas to ne obeshrabri: serija je brutalno dobra.
'Spaced'
Prvo značajnije ukazanje tima odgovornog za ‘Shaun of the Dead’, a ujedno i prvi britanski sitcom koji je hrabro zakoračio u doba internetske geekovštine. Zgode i nezgode družine simpatičnih kreativnih danguba predvođenih Simonom Peggom iJessicom Stevens ispresjecane su pop-kulturnim referencama, šašavim poigravanjima s formom i stonerskom elektronikom tipičnom za kraj devedesetih – i uz puno duše i srca, zbog čega 'Spaced' ni desetak godina kasnije nije izgubio na svježini.
'The Mighty Boosh'
Serijal koji se najviše od svih recentnih britanskih uradaka približio kultnom statusu ‘Montyja Pythona’, sa šarenim nadrealizmom na tankoj granici između djetinje zaigranog i naprosto djetinjastog (‘tipičan’ zaplet: hipster Vince zagrize komad raritetnog jazz-vinila što ga zarazi krvlju ukletog bluesmana, pa se njegov prijatelj Howard smanjuje na mikroskopsku veličinu i ubrizgava u Vinceov organizam kako bi mu spasio zadnje preostale moždane stanice). Ako ništa drugo, potražite barem briljantnu epizodu ‘The Priest and the Beast’.
'The Inbetweeners'
Više nego dobrodošao odmak od standardnih kalupa tinejdžerskih serija: četvorica srednjoškolaca u ‘Inbetweenersima’ nisu ni verterovski stereotipi ni geekovi/nerdovi koji znaju‘Star Warse’ napamet, nego ih cure ne šljive jednostavno zato što su... Ono, nezreli klipani! ‘Daj ne seri, ti još vlažiš u krevet.’ ‘E, mami sam ti navlažio krevet – SPERMOM!’ Blago odraslim muškarcima kojima ova serija neće probuditi sjećanja na najotužnije momente srednjoškolske egzistencije, nemaju pojma kako su dobro prošli.
'The IT Crowd'
Iako se radnja vrti oko dvojice društveno neprilagođenih kompjuteraša, ‘The IT Crowd’ je istovremeno i rezolutno staromodan sitcom: sniman pred živom publikom te nažalost praćen smijehom iste. Kakvoća drastično oscilira od epizode do epizode, ali kad ga ubode kako treba – ‘The IT Crowd’ nudi univerzalno vrckast humor u kojem možete komotno uživati i ako ne znate konfigurirati particiju u BIOS-u (ili štogod).