Tržni je dan robljem. Grupa bradatih muškaraca, prodavača i kupaca, živo se nadmeće oko ponude i cijene robe. Jedan viče da ga zanima samo 15-godišnja cura, drugi urlajući nabija cijenu za djevojčicu s plavim očima, treći je novu robu spreman platiti revolverom, četvrti traži da robi prije kupnje pregleda zube i provjeri je li joj sve na mjestu.

Ne, nije riječ o još jednom filmu o trgovini robljem na američkom Jugu uoči građanskog rata. Riječ je o snimci na YouTubeu na kojoj pripadnici ISIL-a trguju djevojčicama i djevojkama iračke etničke manjine Jazida, citirajući Kuran.

Za razliku od južnjačkog roblja koje je crnčilo na američkim plantažama pamuka, današnje ponovno institucionaliziranje ropstva u samozvanoj Islamskoj državi svodi se na bestijalno seksualno iskorištavanje žena pri čemu vlasnik robinje nad njom ima sva vlasnička prava. Može je preprodati (jedna je žrtva promijenila sedam vlasnika), pokloniti i nakon smrti ostaviti nekome u nasljeđe. Zatočenim kršćanima i Židovima pruža se mogućnost otkupa slobode, ne i Jazidima, pogotovo ne ženama.

Osim kršćana, Kurda i umjerenih islamista, na meti džihadista tako se našlo i nekih pola milijuna nesretnih Jazida. Oni govore kurdskim jezikom, a zbog 'krive' vjere ISIL ih je proglasio 'štovateljima đavla' te nakon okupacije njihova grada Sindžara 2014., one koji nisu uspjeli uteći pobili su sve što se pobiti dalo, a žene pretvorili u seksualno roblje. Ženski ratni plijen okupatori su međusobno podijelili, kako već tko zaslužuje po hijerarhiji, a najljepše djevojke poslali ISIL-ovoj vrhuški.

Kad je riječ o samozvanoj Islamskoj državi, horor pričama nikada kraja. I nikada kraja njihovu bizarnom tumačenju Kurana, pa tako i ono koje se odnosi na instituciju ropstva. Na gotovo isti način na koji su neki dijelovi Biblije korišteni kao opravdanje za trgovinu robljem u SAD-u, danas se koriste neki stihovi i priče iz Kurana i Sunneta, onoga što je prorok Muhamed radio, govorio ili odobrio šutnjom, objašnjavaju stručnjaci.

'Kao Biblija tako je i Kuran odraz razdoblja u kojem su rođene religije, a u sredini u kojoj je nastao Kuran, bilo je uobičajeno da muškarci imaju seksualne odnose sa zatočenim ženama. Nije to bila religiozna institucija nego naprosto način na koji su ljudi činili stvari', kaže Kecia Ali profesor religije na Sveučilištu u Bostonu i autor knjige o ropstvu u ranom islamu. 'Možete beskonačno dokazivati da je ropstvo stvar prošlosti', kaže profesor sa sveučilišta Princeton Cole Bunzel, ali ISIL-ovci tvrde da ono mora biti ponovno uspostavljeno, jer je tako činio Prorok i njegovi sljedbenici.

Prema njihovu tumačenju, izričito se odobrava silovanje djece: 'Dopušteno je seksualno općiti s robinjom koja nije ušla u pubertet, ako je sposobna za snošaj', stoji u ISIL-ovoj brošuri objavljenoj na Twitteru nakon porobljavanja ženske populacije Jazida.

Prije nego što je silovao jednu 12-godišnju djevojčicu, džihadist joj je objasnio da ono što radi nije grijeh, jer islam dozvoljava silovanje nevjernica. Kuran mu ne daje samo pravo na silovanje nego ga, štoviše, potiče na to, rekao je. Vezao joj je ruke, začepio usta i prije no što se obrušio na nju, klanjao se pokraj kreveta u skrušenoj molitvi. Kada je sve bilo gotovo, opet je pao ničice moleći se kao da je akt silovanja dokaz štovanja Alaha. 'Svaki puta kada me silovao, rekao mi je da je to ibadah', kazala je djevojčica koristeći izraz iz islamskih spisa koji znači bogoslužje.

Zahvaljujući luđačkoj sreći, dijete je uspjelo pobjeći nakon 11 mjeseci ropstva, ali te sreće nije bilo 5.270 njezinih sunarodnjakinja koliko ih je porobljeno u samo dva zadnja mjeseca 2014. nakon okupacije. Samozvana Islamska država izgradila je čitavu infrastrukturu za trgovanje robinjama: logore, dvorane za ogled i trgovanje, autobuse za njihov prijevoz i birokratsku podršku, uključujući kupovno-prodajne sudski ovjerene ugovore.

Uz pojedinačne prodavače habaya (robinja) javili su se i prekupci na veliko s katalozima robe i cjenikom. Jedna 19-godišnja žrtva (koju je uspio otkupiti jedan prerušeni Jazid, na način sličan onome kako su se spašavali Židovi u 'Schindlerovoj listi'), svjedoči o tome da je bila strpana u jednu višekatnicu – neku vrst skladišta robinja - s 500 mladih žena i djevojčica, među kojima je najmlađa imala jedva 11 godina. Najmlađe i najljepše djevojke prodaju se odmah, djevice su ekstra klasa, a starije i udane žene žive mjesecima u uvjetima nedostojnim ni za stoku, dok im se ne nađe kupac.

Prije nego što robinju kupi, kupac je ima pravo razgledati sa svih strana i postavljati joj intimna pitanja. Najvažnije je ono kada je imala zadnji menstrualni ciklus, jer prema stoljećima starom šerijatskom pravilu vlasnik robinje može s njom spolno općiti samo kada ona prođe istibru, provjeru da joj je maternica prazna, kako ne bi bilo spora oko očinstva.

Sustavnog silovanja pošteđene su samo trudnice i žene koje su prošle menopauzu, ali ne i bolest. Jedna 34-godišnja robinja spominje slučaj 12-godišnjakinje koja je imala jaku infekciju i trpjela užasne bolove, no njihov zajednički vlasnik uporno ju je silovao, protestirajući što smrdi. Kada je starija robinja savjetovala da je odvedu liječniku, jer je riječ o bolesnom djetetu, on je to odbio riječima: 'Nije ona dijete, ona je robinja.'

U tom užasu nekim se žrtvama pružila pukotina nade. Naime, borci mogu osloboditi robinje, za što im se jamči nagrada na nebu. Iako se to rijetko događa, za žrtve je to moguć izlaz iz pakla. Jednoj od njih taj se izlaz pružio kada joj je džihadist dao 'potvrdu o oslobađanju' uz objašnjenje da mu više ne treba, jer je završio trening za bombaša-ubojicu te kreće na zadatak.

Ovakve horor priče iz 1001 mračne noći samozvane Islamske države ovih su dana potkrijepljene novim monstruoznim detaljima iz života robinja objavljenim u The New York Timesu. Ta nova svjedočenja 37 žrtava otkrivaju pojedinosti o načinu kako džihadisti, vraćajući se u srednji vijek i srednjovjekovnim zakonima, koriste informatičku tehnologiju i medicinu 21. stoljeća.

Naime, istibra je nekada davno za vlasnika značila čekanje na prvi snošaj dok robinji ne prođe barem jedan menstrualni ciklus, ali sada je to elegantno zaobiđeno tumačenjem nekog tuniskog duhovnika iz 1100. godine da je dovoljno poštovati duh zakona, što je otvorilo put drugim načinima, uključujući i najsuvremeniju medicinu, kako bi se skratilo čekanje.

'Svaki dan morala sam pred vlasnikom progutati tabletu. Davao mi je jednu kutiju mjesečno, a čim bi je ispraznila, donosio bi mi drugu. Prodajući me od jednog do drugog čovjeka, kutija je uvijek putovala sa mnom', priča novinarki The New York Timesa 15-godišnja žrtva svoju kalvariju, saznavši tek nekoliko mjeseci kasnije da je bila riječ o kontracepciji.

Žrtve u tim strašnim ispovijestima otkrivaju različite metode džihadista za sprečavanje trudnoće, uključujući oralna sredstva, kontracepcijske injekcije (150-miligramsku Depo-Proveru), verziju tzv. pilule za 'jutro poslije' koja izaziva krvarenje, u mnogim slučajevima sve to zajedno zbog bolje sigurnosti, nasilne pobačaje i ekspresni oporavak da bi što prije bile na raspolaganju. Kada bi ih odvozili u bolnicu na preglede i testiranja trudnoće, žrtvama je to bio znak da idu na prodaju.

Prema onome što su nesretne djevojke ispričale The New York Timesu, njihovi stariji vlasnici silovatelji u tome su bili mnogo revniji od mlađih boraca. Guverner grada Tal Afara u sjevernom dijelu Iraka tražio je od svoje robinje trostruku zaštitu, o čemu je vodio brigu njegov pomoćnik, a o kontracepciji nekih žrtava brinule su se čak majke njihovih silovatelja. To objašnjava i saznanje da je od više od 700 žrtava silovanja iz etničke skupine Jazida, koje su se liječile u jednoj klinici u sjevernom Iraku pod zaštitom UN-a, samo njih pet posto zatrudnjelo tijekom ropstva.

Sve to ne vrijedi za mlade zatočene muslimanke. Njih također sustavno siluju, ali s namjerom da rode što više malih muslimana te ih se obrađuje da budu supruge sadašnjih i majke budućih vojnika. Prema najnovijem izvješću britanske protuekstremističke neprofitne organizacije Quilliam, u drugom stanju je na zauzetom teritoriju Iraka i Sirije trenutačno nekih 31.000 muslimanskih žena, cijela 'nerođena ISIL-ova vojska', kako to opisuje britanski aktivist i kolumnist Maajid Nawaz. One će, po strogim pravilima i napucima samozvane države, odgajati novu generaciju terorista, gdje indoktrinacija počinje odmah nakon rezanja pupčane vrpce.

U svakom ratu žene su žrtve silovanja i silovanje je oružje rata, što je dovodilo do neželjenih trudnoća. Ili zato što nije bilo kontracepcije, ili zato – kao u slučaju bivše Jugoslavije – što su silovatelji namjerno pokušavali oploditi hrvatske i bosanske žrtve. Jedna medicinska studija o 68 hrvatskih i bosanskih žrtava silovanja utvrdila je da je njih 29, gotovo polovina, zatrudnjelo, piše The New York Times.

To je ono što opisuje Slavenka Drakulić u svom potresnom romanu 'Kao da me nema', pisanom na temelju njezina istraživanja i ispovijesti žrtava s našeg prostora, po kojemu je irska redateljica Juanita Wilson snimila i igrani film. A Slavenkina tragična heroina morala je roditi i morala se suočiti sa strašnom dilemom odbiti ili prihvatiti plod silovanja koji će je zauvijek bolno podsjećati na poniženje i nasilje nad njezinim tijelom i dušom. Ona prihvaća dijete, jer je ono ipak dio nje.