'Odjenuo sam Aladinov kostim i stavio šminku. Nisam to smio učiniti. Trebao sam tada znati više, ali nisam. Duboko žalim što sam to učinio', rekao je Trudeau nakon što je magazin Time objavio spornu fotografiju.

Ubrzo se pojavio i video s početka devedesetih, u kojemu se današnji kanadski premijer kao tinejdžer pojavljuje u bijeloj majici i poderanim trapericama, također lica i ruku obojanih crnom bojom. Izjavio je da se ne može sjetiti koliko puta se u životu bojao u crno.

Njegov glavni protukandidat Andrew Scheer iskoristio je priliku i izjavio da je izuzetno šokiran i razočaran. 'To šminkanje djelo je otvorenog podsmijeha i rasizma. Ono što su Kanađani vidjeli večeras netko je s potpunim nedostatkom prosuđivanja i integriteta i netko tko nije spreman upravljati ovom zemljom', obrušio se konzervativac.

Skandal - ili navodni skandal - izazvao je žestoke polemike na društvenim mrežama oko granica političke korektnosti i slobode izražavanja: može li premijer koji je svoj kabinet izbalansirao na spolnoj, vjerskoj, rasnoj i svakoj drugoj osnovi na koncu biti proglašen rasistom?

'Ukratko ću se izjasniti: radi se o najobičnijoj histeriji', kazao je za tportal profesor političke filozofije i politički analitičar Žarko Puhovski. On smatra da je potpuno promašeno izvlačiti dvadesetak godina star potez i tumačiti ga kao rasizam, pa potom još tumačiti ga kroz današnje okolnosti, a pogotovo zato što Trudeau nije nosio nacističku uniformu ili odoru, recimo KGB-a. 'Radi se o liku iz bajki koji je svojevremeno bio filmski prihvaćen, a naravno da danas aludira na rasizam', dodaje Puhovski.

'To bi bilo kao da se zbog antisemitizma zabrani 'Mletački trgovac' ili 'Čiča Tomina koliba' zbog izraza poput 'niger'. Ili, recimo, da netko danas zatraži da se u staroj srpskoj ili hrvatskoj prozi riječ 'Šiptar' zamijeni 'Albancem'. To bi bilo naprosto promašeno i čisti falsifikat prošlog vremena. Stvari treba promatrati i tumačiti cum grano salis, sa zrnom soli', dodaje ovaj analitičar.

Puhovski smatra da se posljednjih godina u javnosti pojavljuje 'ćudoredna policija' koja zapravo onemogućuje normalnu komunikaciju te izaziva strah ili zazor oko toga što se uopće smije izgovoriti, dok s druge strane s dnevnog reda skida ozbiljnije probleme. Po njemu, kanadski premijer itekako ih ima i brojni su prigovori na njegov rad.

'Ali sam je kriv: uveo je standard zbog kojega ga sada svi imaju pravo prozivati. Jednog Donalda Trumpa ovakva afera nikada ne bi ni okrznula jer nikada nije ni tvrdio da je jako osjetljiv na rasna pitanja. Politička hiperkorektnost vlastita je zamka u koju su liberali upali, ona oštećuje sadržaj javne komunikacije i u drugi plan sklanja ozbiljnije probleme. Inzistira se na sistematskoj površnosti kako se ne bi zagrabilo ispod površine: raspravlja se je li Angela Merkel bila umorna umjesto o njenom radu ili, kod nas, o automobilu u dvorištu ministrice umjesto o lošim rezultatima njenog djelovanja. Otprilike tako djeluje mi i naše Povjerenstvo za sukob interesa - energično se bavi nekakvim putnim nalozima, a proglašavaju normalnim to da se jedan župan aktivira kao šef izbornog stožera kandidatkinje na predsjedničkim izborima. Ne bave se sukobom, nego 'sukobićima' interesa, a prave probleme guraju pod tepih', smatra Puhovski.

'Eklatantan primjer tog licemjerja u javnoj komunikaciji jest da nitko nije reagirao na izjavu izraelskog premijera da mu je jedino bitno da u vladajućoj većini ne bude nijedna arapska stranka. Da, liberali su upali u vlastitu zamku jer su zabranu svakog govora mržnje uveli kao koncept i sada su je stvar otišla u drugi ekstrem, do nivoa na kojem se škopi sadržaj javne komunikacije. Još gore, stvara se privid noći u kojoj su 'sve krave crne' i sve je isto. Odavno postoji izreka 'sačuvaj me bože pobjede mog koncepta' i davno je Krleža studentima citirao da je 'u kapitalizmu socijalizam izgledao divno', onda kada su se protiv njega pobunili', slikovit je analitičar.

Po njegovu tumačenju, u javnoj komunikaciji jasno moraju biti zabranjeni simboli totalitarnih režima te vrijeđanje ili maltretiranje na bazi podrijetla, jer se radi o govoru mržnje.

'Zbog poruke ACAB nitko ne smije snositi pravne sankcije jer je ona upućena jednoj profesiji, jednako kao što može biti upućena i profesorima, novinarima ili bilo komu drugom. To nije govor mržnje. Nije jednako vrijeđati nekoga zato što je novinar ili zato što je muškarac - u prvom slučaju radi se o izboru, a u drugom o zadanosti koja se ne može promijeniti, barem ne tako lako i jednostavno. Dakle, izrazi 'glupi profesor' i 'propali Židov' ne mogu stajati jedan uz drugoga i nikako se ne mogu izjednačiti i tretirati jednako', zaključuje Puhovski.