'Najosjetljiviji su oni koji imaju kredite u švicarcima? Ne'š ti najosjetljivije', šaputala je prekjučer Vesna Pusić preblizu upaljenog mikrofona na sjednici Vlade. Potpredsjednica Vlade pri tome je slučajno javno izrekla dvije velike istine – da, najosjetljivijih građana ima puno više od žrtava bankarskog kamatarenja, a ni ova Vlada nije učinila baš ništa što bi značajno pomoglo socijalno najugroženijim među nama
Vlada je prije dva dana izglasala konačni prijedlog Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je Sabor jednoglasno i prihvatio. Svima koji imaju kredite u švicarskim francima (i kojima je tečaj porastao za više od 20 posto) kamata će od Nove godine biti 3,23 posto. To će vlasnicima kredita smanjiti rate za oko 700 do 1500 kuna mjesečno.
Zamjenik ministra financija Boris Lalovac pohvalio se tim zakonom i rekao da je 'ova Vlada pokazala socijalnu osjetljivost i da se zakonskim regulativama može utjecati na tržišne elemente kada treba pomoći najosjetljivijem dijelu građana za osiguravanje socijalnih pitanja'. Je li Vlada pokazala 'socijalnu osjetljivost' za 'najosjetljivije'? Čak je i potpredsjednici Vlade Vesni Pusić ta Lalovčeva izjava bila pretjerana.
Dok je premijer Zoran Milanović u nastavku sjednice ponovno upozoravao građane da paze kakve kreditne ugovore potpisuju, Pusić se - misleći da je nitko ne čuje - podsmijehnula Lalovčevoj ocjeni da su dužnici u francima najosjetljiviji građani. 'Ne'š ti najosjetljivije', rekla je kao da se pita - ako mogu imati kredit, kako onda mogu biti najosjetljiviji?
Je li se Pusić zapitala koliko je građana koji su izgubili posao u međuvremenu, dok su rate kredita rasle? Koliko ih je na kraju pod ovrhom izgubilo krov nad glavom? Koliko je nekada 'kreditno sposobnih' građana u posljednjih pet godina skliznulo u siromaštvo? Koliko je njih sada na socijalnim naknadama? O tome se Pusić nije dalo razmišljati. Takvi joj građani nisu bliski, njih ne zamišlja pred svojim očima dok diže ruku za zakone u Vladi.
Premda će 'zakon o švicarcima' zaista pomoći dobrom dijelu građana (čak ih je sto tisuća koji su podnijeli tužbu protiv banaka), Vlada se ipak još ne može pohvaliti da pomaže najosjetljivijima. Pusić je to svojim ciničnim mumljanjem nesvjesno priznala javnosti na samoj sjednici Vlade.
Naime, nisu najosjetljiviji građani oni koji imaju kredite u francima,to su ljudi koji u ovoj zemlji ne mogu dostojanstveno živjeti. Oni kojima prijeti ovrha, a takvi imaju kredite u kunama i u eurima. To je oko 270 tisuća građana koji imaju blokirane račune. Zbog ekonomskih uvjeta u ovome društvu poprilično je osjetljivo 352.677 nezaposlenih i 1,2 milijuna umirovljenika čije su prosječne mirovine 2.400 kuna. Osjetljivi su invalidi i građani s posebnim potrebama i mnogi drugi pojedinci koje ne možemo strpati u neku ladicu... Prema Državnom zavodu za statistiku stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj je 20,5 posto, slično kao u Bugarskoj i Grčkoj.
Osjetljivi su oni građani koji skupljaju zaostale kovanice po džepovima da bi taj dan skupili za ručak od palente i litre mlijeka. To je hrvatska stvarnost od koje su brojni članovi Vlade očito odsječeni. Kako će s njima suosjećati Milanović koji je sam rekao da je svoj radni vijek proveo na sigurnoj plaći u državnoj službi? Sigurno da im je teško razumjeti one koji nikada nisu maštali o sjedalima s grijačima u Audiju Marine Lovrić Merzel - kume ministra financija. Teško im je shvatiti ljude kojima je najveća ambicija imati krov nad glavom i pravo na plaćeni rad. Pa dobro, što je to onda Vlada učinila za siromašne u posljednje dvije godine?
Najprije je povećala PDV za 25 posto. Nekako je teško zamisliti Pusić i Milanovića kako stoje u redu na blagajni supermarketa i čude se kako je odjednom hrana toliko poskupjela. Podaci portala supermarketi.info kažu da su cijene hrane u trgovinama povećane za 40 do 60 posto u posljednje dvije godine. U studentskim menzama hrana je nedavno poskupjela za čak 50 posto.
U drugoj polovici 2012. godine porasle su cijene struje i plina toliko da smo u poskupljenju, prema podacima Eurostata, rekorderi u Europskoj uniji. Vlada je dopustila povećanje struje u prosjeku za17 posto. Bivši potpredsjednik Vlade Radimir Čačić tada je rekao da će građani za struju izdvajati 40,24 kune više svakog mjeseca i, potpuno odmaknut od stvarnosti, predložio građanima da se odreknu mobitela kako bi imali više za tu režiju. Plin je u prosjeku poskupio još i više - za 27,4 posto.
Umirovljenicima je povećano dopunsko zdravstveno osiguranje za 20 kuna mjesečno, a brojni lijekovi koji se često propisuju starijim pacijentima više nisu na listi HZZO-a pa ih moraju kupovati. Ministar financija Slavko Linić i toj je skupini uveo oporezivanje inozemnih mirovina, a ministar rada i mirovinskog osiguranja Mirando Mrsić natjerat će građane da rade do 67. godine života (umjesto dosadašnjih 65) da bi zaradili svoju mirovinu.
Sve bi to bilo još i podnošljivo da ne moramo plaćati poreze u istim postocima kao vlasnici dvoraca na brdu iznad Zagreba.
Zašto Vlada ima problem s porezom na nekretnine? U javnosti ispada da je veto na njega dao HNS. No da za to postoji iskrena namjera među većinskim SDP-ovcima, teško da bi se Vesna Pusić odrekla šaputanja u Banskim dvorima i luksuznog ureda u Ministarstvu vanjskih poslova da bi zaštitila bogate dvorjane. Prije će biti da je SDP ispljunuo socijaldemokraciju pred dolazak na Markov trg.
Zašto ne bismo uveli porez na dvorce i treće, četvrte, pete ili petnaeste stanove i apartmane? Zašto ne bismo imali veće poreze na jahte i luksuzne automobile? Zar stvarno vjerujemo da time potičemo poduzetnike da ulažu u nova radna mjesta?
Dvije godine oduzimanja 'mrvica' najslabijima nije potaknulo ni jednu veliku investiciju, nije otvorilo radna mjesta, nego je broj nezaposlenih skočio na zastrašujućih 20 posto, a među mladima na 51 posto. S navedenim činjenicama, najmanje što se ovoj elitističkoj Vladi može 'prišapnuti' jest: Neš' ti socijaldemokracije i osjetljivosti.
