U svojevrsnu predizbornu kampanju krenuo je još prošle godine, kada je krstario Hrvatskom i organizirao javno učlanjivanje u svoju udrugu Antikorupcija. Navodno mu je pristupilo nekoliko tisuća građana. Već tada objavio je da je 'u potpunosti uključen u politiku', no nastavio je obavljati i sudačku dužnost, koja je s time formalno i stvarno nespojiva. Zasad ostaje nejasno kakav je njegov sudački rad: dok ga s vlastitog suda optužuju za neažurnost i '290 predmeta u kojima nije održao nijedno ročište', on uzvraća statističkim podacima po kojima je ostvario 190 posto sudačke norme.

Još prošle godine i sam je očekivao razrješenje sa sudačke dužnosti jer je javno komentirao svoje izuzeće iz postupka oko Agrokora, protiv njega pokrenut je i stegovni postupak, no na koncu je kažnjen ukorom. Tada je govorio da će se u slučaju otkaza baviti politikom. Ovog vikenda pak dao je naslutiti da će se, ako mu i ovi planovi propadnu, odseliti iz Hrvatske.

Linić: Njegovo viđenje politike? Sjedenje na dva stolca

Mislav Kolakušić (49) rođen je i školovan u Zagrebu te je u njemu završio i Pravni fakultet. Kao vježbenik prošao je Trgovački, Općinski i Županijski sud, potom je postao sudski savjetnik na Trgovačkom, da bi potom prešao na Upravni sud, na kojem je nekoliko godina proveo u radno-financijskom odjelu, a zatim i na evidenciji sudske prakse. Godine 2011. imenovan je napokon za suca Trgovačkog suda.

Već dvije godine kasnije započinje s javnim angažmanom, doduše zaobilaznim putem: kao sudac zaustavlja predstečajni postupak u tvrtki Dalekovod i javno naziva Zakon o predstečajnim nagodbama protuustavnim, opisujući ga i kao 'veću pljačku od pretvorbe i privatizacije'. Njegov zahtjev za ispitivanjem ustavnosti na koncu je odbijen, slučaj Dalekovod mu je oduzet, no on je nastavio sa sličnim tvrdnjama. To mu je donijelo velike simpatije javnosti i naklonost dijela medija, ali i bijes tadašnje vlasti.

'Neobično je da se jedan sudac neprekidno miješa u politiku, kako je to uopće moguće? Ta činjenica vjerojatno dovoljno govori o Državnom sudbenom vijeću koje ga cijelo vrijeme tolerira', kaže danas za tportal bivši SDP-ov ministar financija Slavko Linić, idejni tvorac instituta predstečajnih nagodbi.

'Kolakušić je bio jedan od sudaca koji je nosio krivnju za neefikasne i neuspješne stečajne postupke, a u isto vrijeme se borio protiv ljudi koji su pokušavali pronaći rješenja za tu tragičnu situaciju. Gurao je društvo natrag i nije prihvatio promjene lošeg stanja, htio je uništiti Dalekovod koji je danas uspješna izvozna hrvatska tvrtka', smatra Linić.

'Njemu nije bilo stalo ni do gospodarstva ni do Hrvatske; bilo mu je bitno uključiti se u politiku iz pozicije pljuvača, a čini se da je sada odlučio ići do kraja. Ali što ako ne uspije, nastavit će biti sudac? To je njegovo viđenje politike, sjedenje na dva stolca', žestok je Linić.

Ipak, niz javnih kritika na koncu je doveo do djelomične izmjene ovog zakona i veće zaštite vjerovnika.

Javnost je svojedobno, u doba njegova najžešćeg sukoba s Linićem, zabavilo otkriće Kolakušićeva privatnog hobija: Jutarnji list donio je da se u slobodno vrijeme bavi 'art, fashion i travel fotografijom' te da preko društvenih mreža poziva mlade djevojke koje žele biti njegovi modeli. Kolakušić je naknadno objasnio kako svoj 'hobi nikada nije skrivao, niti ga je imao razloga skrivati'.

Voli paralele s Rumunjskom

Mislav Kolakušić potom se prebacio na kritiku Ovršnog zakona, propisa o kojemu se ozbiljno raspravlja tek u vrijeme predizbornih kampanja: više puta nazvao ga je nakaradnim i protunarodnim te objašnjavao da 'nigdje u Europi javni bilježnici nemaju ovlast provoditi ovrhe na temelju računa, bez platnog naloga pred redovnim sudom'.

'Osobno ga poznajem i imam dobre dojmove, no ne mogu mu dati konkretnu ocjenu jer naprosto ne znam kakvi su njegovi rezultati, što je dosad napravio? Kritizirao je kao mnogi prije i poslije njega, no to mi ne znači ništa: više cijenim konkretan rad za društvo, a manje ono što se priča', kaže za tportal aktivist Udruge Franak i saborski zastupnik stranke Snaga Goran Aleksić.

A zatim se dohvatio i Agrokora: u nizu javnih istupa mjesecima je upozoravao i na protuustavnost zakona o ovoj kompaniji te skandaloznu proceduru kojom je donesen, nezabilježenu u jednoj pravnoj i demokratskoj državi. 'U Agrokoru nisu svi dobavljači bili jednaki, jednom se dalo 90 milijuna, a drugom se dalo nula kuna. To je nešto zbog čega bi u svakoj državi svijeta barem 100 ljudi bilo već u zatvoru', plastično je pojasnio svoj stav.

Kada mu je potom u ruke dospio predmet Konzuma, zatraženo je njegovo izuzeće 'jer je pristran', predsjednik suda s time se složio, a Kolakušić je zatim javno komentirao ovaj potez i zaradio spomenuti ukor jer je povrijedio kodeks sudačke etike.

To ga ipak nije odvratilo od daljnjeg javnog angažmana i kako je njegova udruga Antikorupcija jačala, a izbori se približavali, počeo je iznositi stavove o cijelom nizu tema: podržao je razne referendumske inicijative 'jer građani su Republika Hrvatska i trebaju iskazivati svoju volju'. Za političke stranke smatra da su strukturirane po principu zapošljavanja, zalaže se za brodogradnju pod uvjetom da imamo i čeličanu - dok za Uljanik ipak ne vidi drugo rješenje mimo stečaja - a drži i da su hrvatski građani bili najbogatiji građani svijeta 1991. godine jer su imali stotine tisuća stanova, tisuće velikih tvrtki, desetine tisuća malih poduzeća, izvore vode…

U današnjem vremenu pak Kolakušić najviše voli povlačiti paralele s Rumunjskom i njenom snažnom borbom protiv korupcije - pojednostavljeno rečeno, smatra da je realno u jednom danu pohapsiti barem tisuću dužnosnika i vjeruje da bi 99 posto njih bilo osuđeno u vrlo kratkom roku, a drži i da bi se jednim dizanjem ruku u Saboru moglo ukinuti šest tisuća zakona i propisa. Idealno se uklapa u profil populista koji imaju želju na vlasti provesti 'barem jedan dan, jedan sat', a svi problemi nestali bi kao rukom odneseni.

Vrbovao ga je Karamarko

A nije bio daleko od toga: u prvoj vladi HDZ-a i Mosta navodno je bio vrlo blizu tome da postane ministrom pravosuđa. Vrbovao ga je Tomislav Karamarko.

'Bilo je razgovora, pitanja. Ne direktnih, nego preko prijatelja. Pitali su me jesam li zainteresiran. Rekao sam da jesam', otkrio je naknadno u intervjuu početkom prošle godine. Na koncu se plan izjalovio, kao i njegovi višekratni pokušaji napredovanja u sudačkoj profesiji: prije tri godine nije uspio ostati članom Državnog sudbenog vijeća, a prije dvije godine nije uspio ni u kandidaturi za Ustavni sud. Ovaj proces zapamćen je između ostalog i po snažnom agitiranju na društvenim mrežama, pa su na Facebooku postojale čak tri grupe podrške. Priznao je kontakt s autorima dvije od njih, dok je treću opisao kao 'grupu bez kontrole'.

>> Kolakušić bi u politiku: Kakvi su dometi suca kojeg je vrbovao Karamarko?

Kakav će biti konkretan Kolakušićev politički program, zasad je teško razabrati: on izlazi na izbore, ali isključivo s građanima. Gade mu se političke stranke, ali očito ne i Karamarkova ponuda da bude ministar. Ulazi u politiku, ali planira ostati i sudac. Smatra da mirovine mogu porasti 'preko noći'. Kritizira Europsku uniju, ali želi sjediti u Europskom parlamentu.

I u to je siguran, ne može ni zamisliti scenarij da ostane neprepoznat.