Zakon o sudovima propisuje da 'sudac ne smije biti član političke stranke niti se baviti političkom djelatnošću'. Iako zakon ne definira pojam političke djelatnosti, kandidatura na izborima tumači se kao sastavni dio takve djelatnosti. Đuro Sessa, predsjednik Vrhovnog suda, u prilogu za emisiju 'Nedjeljom u 2' rekao je da bi Mislav Kolakušić morao zatražiti vlastito razrješenje, a ako to ne učini, odluku bi trebalo donijeti Državno sudbeno vijeće.

>>>Turudić: Da je Kolakušić na Županijskom sudu, pokrenuo bih stegovni postupak protiv njega

S druge strane, Zakon o izboru članova u Europski parlament iz RH propisuje da se i suci - uvršteni među 20-ak profesionalnih funkcija, od predsjednika RH do čelnika pravne osobe koja je Hrvatskom saboru obvezna podnositi izvješće - mogu kandidirati za člana Europskog parlamenta. Propisano je čak i da im, u slučaju da budu izabrani, funkcija koju obnašaju prestaje danom početka mandata u EP-u.

Branko Smerdel, predstojnik Katedre za Ustavno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu, kaže da se sudac Kolakušić smije kandidirati na izborima za Europski parlament.

'U slučajevima prelaska sa sudačke funkcije na neku drugu, recimo u izvršnoj vlasti, staro je rješenje kod nas da sudačka funkcija prestaje tek preuzimanjem nove, kao i da se zadržava pravo povratka u sudstvo. Ne mislim da je to dobro rješenje, ali je to tako', kaže Smerdel.

Nabraja nekoliko slučajeva u kojima su suci privremeno napustili svoje funkcije, a potom se vratili u sustav: 1993. sudac Vrhovnog suda Ivica Crnić postao je ministar pravosuđa; 2000. sudac Ranko Marijan otišao je iz Županijskog suda na dužnost zamjenika ministra u ministarskom mandatu Stjepana Ivaniševića, dotadašnjeg profesora na Pravnom fakultetu, a zamjenica ministra Orsata Miljenića bila je dotadašnja sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Sandra Artuković Kunšt. Prilično kontroverzan bio je prelazak Krunislava Olujića iz obavještajne službe na čelo Vrhovnog suda, a zanimljivo je da se i aktualnom predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu, Ivanu Turudiću, u više navrata spočitavalo političko djelovanje u javnim istupima. Sudac Kolakušić, međutim, prvi je sudac u Hrvatskoj koji je najavio izlazak na izbore. Ako je to legalno, može li on izbjeći sankciju za 'političku djelatnost'? Jesu li te odredbe oprečne?

'Nisu oprečne. Gledajte, netko može prijaviti suca Kolakušića DSV-u jer se 'bavi politikom', a DSV će se naći pred pitanjem kada počinje politička djelatnost. U konačnici, mogu i razriješiti suca Kolakušića. Svakako, pitanje političke djelatnosti sudaca nije riješeno i moglo bi se prelomiti na Kolakušiću', kaže Smerdel.

Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu koji se bavi izbornom problematikom i funkcioniranjem demokratskih institucija, podsjeća da je istovjetna nespojivost zastupničke dužnosti s nizom dužnosti u izvršnoj i sudbenoj vlasti propisana i u Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor.

'Ako je sudačka funkcija nespojiva s funkcijom parlamentarnog zastupnika, to znači da se oni mogu kandidirati, ali u trenutku izbora moraju odlučiti hoće li zamrznuti radno mjesto suca ili neće prihvatiti radno mjesto izabranog zastupnika', tumači Čular.

Kako se suci uopće mogu kandidirati za izborima ako im je zabranjena politička djelatnost?

'Kandidiranje, bez obzira jeste li u stranci ili ste neovisni, politička je djelatnost par excellence i o tome nema spora. No politička djelatnost je širok pojam, a na samoj je sudačkoj organizaciji da o tome sudi. Prema Zakonu o EU izborima, sudac Kolakušić ima se pravo kandidirati, ali prema Zakonu o sudovima, mislim da bi njegova kandidatura trebala biti razmatrana u postupku pred Državnim sudbenim vijećem', kaže Čular.

No ne ide li na Kolakušićev mlin upravo oprečna zakonska odredba o mogućnosti kandidiranja sudaca na izborima za EU parlament?

'Regulatorna tijela su različita. Što se tiče države, postoji najšira moguća opcija kandidiranja. Nigdje u zakonu ne piše ni to da se svećenici ne mogu kandidirati, pa se tako može kandidirati i kardinal Bozanić. Mogu se, naravno, kandidirati i suci. Ali što se tiče pravila koja vrijede za njihovu djelatnost, o tome odluku donose organizacije kojima pripadaju. Sudac se ne smije baviti političkom djelatnošću, što nije dozvoljeno ni nekim drugim profesijama, primjerice vojnoj. Drugim riječima, imate opća pravila koja vrijede za sve nas i imate pravila profesije, koja su za neke stroža', odgovara profesor.

Kako to onda pomiriti? Čular ne smatra da bi u nekom budućem izbornom zakonu trebalo izrijekom zabraniti sucima kandidiranje na izborima.

'To bi bilo vrlo problematično jer biste tada eliminirali pasivno biračko pravo za cijelu jednu skupinu građana. U svakom slučaju, smatram da bi sva ograničenja, bilo aktivnog, bilo pasivnog biračkog prava, trebala imati temelj u Ustavu, u članku 45. Nikad mi nije bilo drago da se ograničenja biračkog prava uvode izbornim zakonom, a bilo je takvih slučajeva. Kad je riječ o posebnim zakonima i pravilima za pojedine djelatnosti ili profesije, to je nešto sasvim drugo. To su ograničenja iz pozicije profesije, a svi ih imamo na razne načine i po prirodi su uvjetna. Sudac Kolakušić bio je svjestan, kad je postajao sudac, da mu njegov zakon brani političku djelatnost. Takva ograničenja postoje i kad nema nikakvih pisanih pravila. Čak i ako ne postoje pisana pravila da politički novinari u isto vrijeme ne mogu biti zastupnici, to bi po logici stvari bilo neobranjivo', navodi Čular.

Što se tiče argumenta da bi se sudac u kandidaturi za izbore mogao naći u sukobu interesa u određenim sudačkim predmetima, napominje da i suci koji se ne kandidiraju imaju svoje političke stavove, možda nekad i žešće od onih koji se kandidiraju. 'Na kraju krajeva, i suci glasuju na izborima i nije isključeno to da njihovi politički stavovi mogu utjecati na njihove odluke. Ipak vjerujem da je većina ljudi sposobna odvojiti različite sfere svoga života. U modernom društvu to svakodnevno radimo', zaključuje Čular.

Đorđe Gardašević, profesor na Katedri za ustavno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, potvrdno odgovara na pitanje smatra li da bi sudac Kolakušić trebao tražiti razrješenje prije kandidature.

'Bilo bi vrlo primjereno da suci prije kandidature na izborima za Europski parlament zatraže razrješenje. Time bi se svakako otklonio dojam političkih preferencija koje suci nikako ne bi smjeli iskazivati', upućuje Gardašević.

'Striktno formalno gledano, Zakon o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske doista, i to vrlo jasno, omogućuje sucima da se kandidiraju na izborima za taj parlament. U slučaju da budu izabrani, taj zakon nadalje propisuje da im prestaje sudačka funkcija, ali tek danom početka zastupničkog mandata. Osobno mislim da je takvo rješenje sasvim neprimjereno te da nije u duhu Ustava jer se suci, slijedom važnosti funkcije koju obnašaju u društvu, ne bi uopće smjeli baviti politikom, u čiji bi širi pojam ovdje trebalo uvrstiti i slučajeve kandidiranja na izborima. Suci, naime, uvijek moraju biti percipirani kao predstavnici nezavisne i potpuno nepristrane institucije. U takvom poimanju stvari suci ne bi bili diskriminirani prema ostalim građanima jer su sami odlučili baviti se poslom koji je već definicijski potpuna suprotnost političkom angažmanu. Stoga bi u budućoj izmjeni Zakona o izboru članova u Europski parlament iz Republike Hrvatske trebalo propisati da se suci uopće ne mogu kandidirati na tim izborima', izričit je taj profesor.

'Uzimajući, dakle, u obzir postojeći zakonski okvir, u konkretnom je slučaju moguće zamisliti da bi sudac mogao biti kažnjen ako bi, pored same kandidature, dodatno počinio neko od stegovnih djela kako su ona propisana Zakonom o državnom sudbenom vijeću (na primjer, ako bi neuredno obnašao sudačku dužnost)', zaključio je Gardašević.