'Ne možemo kriviti cijeli srpski narod, ali ne smijemo dopustiti rehabilitaciju četničkih vojvoda', rekao je Velimir Radalj, na komemoraciji obilježavanja 70-te obljetnice stradavanja žitelja Vrgoračke krajine, kada je u jednom danu od četničke ruke ubijeno 145 ljudi i spaljeno pet sela
Dana 29. kolovoza 1942. četnici iz stolačkog i nevesinjskog kraja poklali su i poubijali starce, žene i djecu u Vlaci, Dragljanima, Dubravi, Kozici i Rašćanima i u samo 17 sati opustošili čitav teritorij od Ravče do Župe.U spomen na stradale od četničkog pokolja, najvećeg zločina koji se ikada dogodio na području Vrgorca, nizom događanja obilježena je 70-obljetnicu stradavanja žitelja toga kraja, koji se nije oporavio ni do današnjeg dana.
U mjestu Kozica održana je sveta misa koju je predvodio fra Joško Kodžoman, a potom je u Kozici održan komemorativni skup na kojemu su nazočili gradonačelnici Vrgorca i Makarske, Borislav Matković i Marko Bebek, admiral Hrvoje Urlić kao izaslanik predsjednika Republike, Ive Josipovića, Franko Vidović, izaslanik predsjednika Sabora, župan splitsko dalmatinski Ante Sanader i drugi uzvanici.
Nakon komemoracije u Dragljanima je otvorena izložba, dokumenata, fotografija i predmeta 'Stradavanje stanovništva vrgorske krajine od četnika u talijanskoj operaciji Alba, 29.81942.g.' koji su nakon godinu dana istraživačkog rada i prikupljanja dokumenata organizirali vrgorački novinar Igor Majstrović i novinar povjesničar prof. Branko Radonić.
Na otvaranju izložbe govorili su dva preživjela mještana Dragljana, Branko Oršulić, koji je tada imao osam godina, i Velimir Radalj, koji je tada kao 13-godišnjak vidio kako su mu četnici zaklali djeda Nikolu. U vrlo potresnim svjedočanstvima, Oršulić i Radalj su opisali zvjerstva četnika koji su poklali sve koje su zatekli u selima, a potom sve spalili.
Preživjeli su pozvali sve institucije u Hrvatskoj da ne dozvole rehabilitaciju četničkog vojvode Draže Mihailovića, koji je direktno odgovoran za pokolj u Vrgoračkoj krajini i kojemu je između ostalog radi tog zlodjela bilo i suđeno 1946.godine u Beogradu.
Kao dokaz pročitani su dokumenti iz četničke arhive gdje u izvještaju od 5. rujna 1942. godine major Petar Baćović vojvodi Draži Mihajloviću kaže: '…Naknadno dodajem, u vezi odlaska naše kaznene ekspedicije u Ljubuški i Imotski, da su naši četnici… između Ljubuškog i Vrgorca oderali tri katolička sveštenika. Naši četnici ubijali su sve muškarce od 15 godina na više. Žene i deca ispod 15 godina nisu ubijana. 17 sela je potpuno spaljeno.'
U odgovoru na ovaj izvještaj Štab Draže Mihailovića telegramom šalje slijedeći odgovor: 'Br. 424 za Ištvana: Zadovoljan sam sa Vašim izveštajem o izbijanju na more. Iskoristite ovu akciju da se postavi siguran kanal za vezu sa Dinarskog divizijom. Na ovome kanalu postaviti naše odrede a pored ovih i hrvatske odrede kojima na čelo staviti hrvate oficire koji su se ranije stavili vojvodi na raspoloženje.'
'Drago mi je da danas ovdje ima i mlađih ljudi i da im možemo prenijeti istinu i svjedočiti o četničkim zvjerstvima nad našim stanovništvom, ovo se ne smije nikada zaboraviti, zbog ovoga ne možemo kriviti cijeli srpski narod, ali ne smijemo dopustiti rehabilitaciju četničkih vojvoda Draže Mihajlovića, Petra Baćovića, vojvode Jevđevića iz Nevesinja koji je zapovijedao pokoljem', rekao je 83-godišnji Velimir Radalj.