To su podaci iz istraživanja koje je 'Ženska soba', u suradnji s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva, provela od travnja do srpnja ove godine u 32 organizacije civilnog društva koje pružaju pomoć i podršku ženama žrtvama nasilja kako bi se utvrdila njihova dostupnost te područje i oblik rada.

Mamula je izrazila zabrinutost što u manjim mjestima, i to samo u Pakracu, Dalju i Tenji, postoji tek jedna takva organizacija, dok ih na selu uopće nema. Ondje gdje postoje, u njima su najčešće zaposlene od jedne do tri osobe, a rad u njima često je i volonterski (ove je godine radilo 360 volontera) ili se oslanja na vanjske suradnike.

Većina organizacija, kako navodi, radi sa žrtvama dulje od 10 godina, a najviše ih radi mjesečno sa šest do 20 žrtava, no zabrinjava što 19 posto organizacija radi sa 21 do 50 žrtava, a još njih 19 posto s više od 50 žrtava mjesečno. U radu se, kaže Mamula, najčešće susreću s obiteljskim nasiljem, dok svega 19 posto organizacija radi isključivo sa ženama žrtvama seksualnog nasilja, a samo dvije sa žrtvama trgovanja.

Saborska zastupnica SDP-a i predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Gordana Sobol je navela kako su organizacije civilnog društva često bile jedine koje su ukazivale na problematiku nasilja nad ženama pa su zbog toga najviše i zaslužne za podizanje razine društvene svijesti o važnosti i potrebi prevencije, sprečavanja i kažnjavanja takvog oblika nasilja. Nevladine udruge pozvala je i da sudjeluju u izradi nove zakonske regulative te Nacionalne strategije za suzbijanje nasilja protiv žena.

Na predstavljanju rezultata istraživanja bile su i stručna savjetnica iz Ureda za udruge RH Andrea Smajlović i predstavnica Savjeta za razvoj civilnog društva i udruge B.a.b.e. Suzana Kunac koje su naglasile potrebu izdašnijeg financiranja udruga koje pružaju pomoć i podršku ženama žrtvama nasilja te međusobne suradnje svih nadležnih institucija.