DPP po zadnjim podacima Pollwatcha podržava 26 posto Danaca i trebao bi imati tri zastupnika u Europskom parlamentu od ukupno 13, dok je do sada imao jednog. Vladajuće socijaldemokrate podržava 20 posto birača, što im donosi tri zastupnika, jednog manje nego do sada, a proeuropske liberale (Venstre) 23,5 posto birača i trebali bi imati četiri eurozastupnika.

Pitanje dječjih doplataka jedno je od središnjih pitanja predizborne kampanje.

Danska socijaldemokratska vlada predložila je u veljači novi zakon po kojem bi državljani drugih država članica koji rade u Danskoj imali pravo na dječji doplatak čim se registriraju u zemlji, a doplatak bi dobivala i djeca koja ne žive s roditeljima u Danskoj, što je prošle godine zatražila Europska komisija. To je postala savršena tema za danske euroskeptike, koji su odmah upozorili na moguće zloporabe odnosno jačanje 'socijalnog turizma', dok je ljevica upozorila da bi poslodavci mogli iskoristiti doplatak kako bi prisilili radnike da pristanu na niže plaće od Danaca.

'Socijalni turizam' odnosno zloporabe socijalnih naknada smatra se problemom i u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Nizozemskoj i Austriji, no Europska komisija ističe da za to ne postoje dokazi.

'To je pitanje u Danskoj jako važno jer su naše socijalne naknade financirane iz poreza, univerzalne i smatra ih se prilično velikodušnima', objašnjava profesor politologije na Sveučilištu u Kopnehagenu Dorte Sindberg Martinsen. 'Zbog toga se osjećamo ranjivima prema imigraciji, ali socijalni turizam nikada nije potvrđen i postoji malo dokaza da se ljudi doseljavaju radi toga', napominje, prenosi Kopenhagen Post.

Premijerka Helle Thorning-Schmidt ističe da bi dječji doplatci za sve europske građane stajali oko 15 milijuna kruna na godinu (2,8 milijuna američkih dolara) i da si to vlada može priuštiti. Danska za dječje doplatke trenutačno izdvaja oko 17 milijardi kruna na godinu. Više je, međutim, zabrinjavaju naknade za nezaposlene iz drugih zemalja koje želi ograničiti.

DPP, osnovan 1996., zauzima se za zaštitu danske slobode i kulturnog nasljeđa, obitelji, monarhije i crkve i protivi multietničkom društvu. Protivi se prijenosu suvereniteta na EU, uvođenju eura i ulasku Turske u EU. Zahvaljujući suradnji s prethodnom konzervativno-liberalnom vladinom koalicijom (2001.-2011.), stranka je uspjela provesti neke od svojih ključnih zahtjeva, najvažniji od kojih se odnosio na imigraciju zbog čega Danska danas ima najstrože imigracijske zakone u Europi.

Na kritike UNHCR-a, Vijeća Europe i švedskih socijaldemokrata zbog toga, tadašnja čelnica stranke Pia Kjaersgaard odgovorila je: 'Ako žele Stockholm, Goeteborg ili Malmo pretvoriti u skandinavski Bejrut, s klanskim ratovima, ubojstvima iz časti i grupnim silovanjima, neka im bude. Uvijek možemo zatvoriti Oresundski most.'

DPP je treća najveća stranka u zemlji i ima 22 zastupnika u Folketingu od ukupno 179.

Danska ima 5,6 milijuna stanovnika, a 10,4 posto su imigranti ili njihovi potomci, najvećim dijelom iz Turske, Iraka, Somalije, Bliskog istoka, južne Azije i BiH. Među njima 200.000 je zapadnog podrijetla, a oko 390.000 tisuća nije.

Finska

Jačanju euroskeptika u Europskom parlamentu pridonijet će i Finci, koji bi u Strasbourg trebali poslati troje zastupnika nacionalističke Stranke Finaca, nekoć Pravih Finaca.

Stranka Finaca, najveća oporbena stranka u zemlji, po anketama je među vodeće tri stranke. Njihov otvoreni euroskepticizam bio je jedan od glavnih razloga zbog kojeg su na parlamentarnim izborima 2011. osvojili 19 posto glasova i postali treća najveća parlamentarna stranka s 38 zastupnika od ukupno 200.

Zadnje projekcije PollWatcha pokazuju da ih podržava 17,6 posto birača i trebali bi imati troje eurozastupnika od ukupno 13, dok su do sada imali jednog.

Finsku vodi šesteročlana koalicija koju čine Nacionalna koalicija (KOK), Socijaldemokratska stranka, Lijevi savez, Zeleni, Švedska narodna stranka i Kršćanski demokrati. Samo dvije stranke su oporbene - Finci i Stranka centra, iz koje dolazi sadašnji europski povjerenik za ekonomske i monetarne poslove Olli Rehn.

Stranka centra, koja pripada liberalnoj struji, vodi u predizbornim anketama za europske izbore s potporom od 21 posto, što joj također daje troje eurozastupnika. Isto toliko bi ih trebala imati i vladajuća, liberalno konzervativna Nacionalna koalicija (KOK), koju podržava 20,2 posto birača. KOK premijera Jyrkija Katainena proeuropska je stranka i pripada Europskoj pučkoj stranci (EPP). Socijaldemokrati bi s potporom 15,8 birača trebali imati dvoje eurozastupnika, a Lijevi savez i Zeleni po jednog.

Jarno Hartikainenen, dopisnik iz Bruxellesa finskog dnevnika Kauppalehti, ne smatra Stranku Finaca kranje desnom strankom. 'To je nacionalistička, konzervativna stranka, ali ima radničku pozadinu i stajališta bliska britanskom UKIP-u', rekao je za Touteleurope.eu. Njezino jačanje Hartikainenen smatra posljedicom gospodarske krize. 'Finci nisu sretni što moraju pomagati Grčkoj, misle da su oni krivi za sve.'

Njezin predsjednik Timo Soini žestoki je protivnik pomaganju Grčkoj i europskih kriznih mjera. Finska vlada pod njihovim je utjecajem tražila posebne uvjete za svoje sudjelovanje u spašavanju Grčke. 'Ako Grčka nije pitanje, mi ćemo se pobrinuti da to bude', rekao je za finski dnevnik Aamulehti nekoliko dana nakon što su mediji prenijeli da bi treći program spašavanja Grčke mogao iznositi 10 do 20 milijardi eura, prenosi EUobserver.

Osim EU-a on se protivi i NATO-u premda ga smatra manjim zlom od EU-a. Snažno podržava neutralnost zemlje i nacionalni suverenitet.

Finski premijer Jyrki Katainen s druge se strane nedavno zauzeo za ulazak Finske u NATO, zajedno sa Švedskom, 'kada za to bude pravi trenutak'. 'Moje osobno mišljenje je da bi Finska trebala biti članica NATO-a. To bi osnažilo finsku poziciju. No ja sam u manjini', rekao je sredinom travnja u intervjuu za finsku televiziju Yle, ističući da kriza u Ukrajini nije akutni sigurnosni rizik za Finsku, prenosi EurActiv.

On nije jedini koji se u svjetlu događaja u Ukrajini zauzima za ulazak u NATO. Bivši finski predsjednik Martti Ahtisaari (1994.-2000.), koji je 2008. dobio Nobelovu nagradu za mir za svoju posredničku ulogu na Kosovu, također ga snažno zagovara.

Finski ministar vanjskih poslova, socijaldemokrat Erkki Tuomioja smatra, međutim, da Finskoj to nije potrebno jer je već članica EU-a i partner NATO-a. Predsjednik oporbene Stranke centra Juha Sipila također smatra da sada nije vrijeme za to. 'NATO ne bi priodonio finskoj sigurnosti. To nije rješenje, samo bi izavalo nove probleme', rekao je Tuomioja.

Katainen je smanjio javnu potrošnju za gotovo milijardu eura na godinu i snizio korporativne poreze s 26 na 20 posto, no svoje glavne ciljeve nije uspio provesti. Velika reforma zdravstva i socijalne skrbi za sada je odgođena, kao i mirovinska reforma, a na dnevnom redu je daljnja štednja.

Tradicionalno snažne izvozne industrije - IT, metalska, strojarska i drvna - gube svoju tržišnu poziciju, a velik udarac prošle je godine bila Microsoftova kupnja Nokijina odjela mobilnih uređaja. Nezaposlenost je u prosincu 2013. iznosila 7,9 posto, najviše u zadnjih 13 godina i više nego na vrhuncu krize u eurozoni.

Većina Finaca podržava ograničavanje useljavanja premda zemlja nema većih problema u tom pogledu. "Ekstremistički pokreti na desnici i ljevici u Finskoj umjereni su u odnosu na druge europske države. Ideal reda duboko je usađen u finskoj kulturi", rekao je profesor sociologije Risto Alapuro za list Helsingin Sanomat.

Po podacima za 2013., u Finskoj živi oko 300.000 stranih državljana, što je 5,5 posto od ukupno 5,5 milijuna stanovnika, većinom iz bivšeg Sovjetskog Saveza, Estonije i Švedske.

Švedska

U Švedskoj se ove jeseni održavaju parlamentarni, regionalni i lokalni izbori pa su europski izbori u drugom planu.

Švedskom političkom scenom dominiraju dvije političke stranke. Na jednoj je strani desni centar, Umjerena stranka premijera Fredrika Reinfeldta koja voda Švedsku u dva uzastopna mandata, što ta zemlja ne pamti.

Stranku, međutim, podržava oko 20 posto birača i nije izvjesno da će njezina tri koalicijska partnera prijeći izborni prag. No tako je bilo i na prošlim izborima pa su na kraju ipak pobijedili. Premijer Reinfeldt također uživa veće povjerenje javnosti od bilo kojeg drugog oporbenog čelnika. Nije da ga Šveđani vole, ali smatraju ga pouzdanim.

Tradicionalni švedski vladari socijaldemokrati zadnjih su deset godina proveli u internim previranjima. Novi predsjednik stranke Stefan Lofven, sindikalist radničkog podrijetla, za mnoge je nepoznanica premda mu popularnost raste. Po anketama su u vodstvu s potporom između 30 i 35 posto birača.

Pobjednika će odlučiti nekoliko pitanja, a presudno bi moglo biti gospodarstvo. Rast je slab, ponekad negativan, a nezaposlenost se udvostručila na 8,6 posto. Socijaldemokrati kritiziraju umjerenjake zbog rezanja poreza, što u Švedskoj znači slabiju socijalnu skrb i obično nije dobro prihvaćeno. Problem je postalo i obrazovanje nakon što su švedski srednjoškolci loše prošli na međunarodnom PISA testu pa se postavlja pitanje tko je za to kriv.

Lofven obećava obnovu 'švedskog modela', što znači veću solidarnost, dok je desni centar rezao poreze, promicao deregulaciju i privatizaciju, među ostalim i škola i bolnica. Umjerenjaci ističu da je zahvaljujući njihovim tržišnim reformama Švedska prebrodila krizu mnogo bolje nego većina drugih država članica.

Krajnje desni Švedski demokrati, koji se zauzimaju za radikalni raskid s velikodušnom švedskom imigracijskom politikom, u anketama dobivaju oko deset posto glasova.

Švedski demokrati, čiji su članovi sve do 1996. nosili nacističke odore, radikalno su promijenili svoj imidž i sada zbog otvorenih rasističkih izjava izbacuju članove. Zahvaljujući tome 2010. uspjeli su prvi put ući u parlament, osvojivši šest posto glasova i 20 zastupnika. No druge stranke nisu željele s njima surađivati.

Birače sada nastoje uvjeriti da im je stalo i do drugih tema osim imigracije, poput starijih i socijalne skrbi. Ovaj put prvi bi put mogli ući u Europski parlament s jednim zastupnikom od ukupno 20. Jednog zastupnika dobiti bi mogla i švedska krajnja ljevica.

S druge strane, Piratska stranka, koja je na prošlim europskim izborima dobila dva zastupnika, sada će najvjerojatnije ostati bez ijednog.

Pobjednici bi trebali biti socijaldemokrati (31,2 posto) sa sedam zastupnika, dok bi ih umjerenjaci trebali imati pet (20,9 posto), a Zeleni tri (14,5 posto).

Protuuseljeničku retoriku osim Švedskih demokrata ne koristi nijedna od vodećih stranaka. U nedavnoj televizijskoj raspravi, kada je postavljeno pitanje rumunjskih prosjaka na ulicama, svi stranački čelnici, osim Jimmija Akessona iz Švedskih demokrata, složili su se da je problem siromaštvo, a ne siromasi i podržali su slobodu kretanja.

U Švedskoj, po podacima iz 2010., živi 1,33 milijuna stranaca ili 14,3 posto od ukupno 9,6 milijuna stanovnika. Od toga, 859.000 ih je rođeno izvan EU-a, a 477.000 u drugim državama članicama.

Za razliku od Finske, u Švedskoj se ne govori o ulasku u NATO.