Nepoštivanje obveza po pitanju gospodarenja otpadom skupo je koštalo i neke druge aljkave članice. Primjerice, Europska komisija je u prosincu prošle godine visokim novčanim penalima kaznila Italiju i Grčku. Budući da nije ispunila svoje obveze o propisanom skladištenju i uništavanju otpada te zbog nepoštivanja prve presude Europskog suda pravde iz 2007. godine o istom problemu, Italija mora Europskoj komisiji platiti kaznu od 40 milijuna eura.

Grčka mora platiti 10 milijuna eura zbog ilegalnih deponija, ali i dodatnih 14,5 milijuna eura za svakih šest mjeseci za period u kojem deponiji ostanu otvoreni. Kazna za period od svakih šest mjeseci bit će umanjena za 40.000 eura za svako odlagalište koje bude zatvoreno.

Ključan element gospodarenja otpadom je reciklaža istog. U Hrvatskoj se reciklira samo 16 posto komunalnog otpada, a Europskoj uniji smo se 'obvezali' da će taj postotak do 2020. narasti na čak 50 posto! No to nije sve, prema naputcima Europske komisije naša zemlja i ostale europske članice do 2030. moraju reciklirati čak 70 posto komunalnog i 80 posto ambalažnog otpada.

Budući da smo pri dnu ljestvice po pitanju reciklaže otpada, zbog čega nas kritizira Europska komisija, zanimalo nas je kako Hrvatska može poboljšati svoje rezultate.

'Ključna je edukacija građana jer, naprimjer, i danas imate slučajeva da ljudi ne znaju da mogu nazvati na besplatan broj telefona i bez naknade predati svoj električni i elektronički otpad, a taj je sustav uveden još 2008. EE otpad čine i štednjaci, i hladnjaci, i računala, i mobiteli, radio i TV aparati i slično. Isto vrijedi i za niz drugih kategorija otpada. Istraživanja su pokazala da se uspješno odvojeno prikupljanje i recikliranje može postići isključivo primjenom više međusobno povezanih mjera, kao što su znatna ulaganja u infrastrukturu, edukacija, represivne i stimulativne mjere. I to sve mora se raditi u kontinuitetu dugi niz godina. Inače rezultata nema', objašnjava dr.sc. Mario Šiljeg, docent inženjerstva okoliša na Sveučilištu u Zagrebu i član Odbora za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskog sabora.

Navodi da nije dovoljno postaviti posude za odvojeno skupljanje otpada, a istovremeno ne osigurati infrastrukturu za njegovu obradu i oporabu.

'Papa Ivan Pavao II. govorio je da je ekološka kriza ponajprije kriza morala. Većini je jednostavnije ostaviti stari kućanski aparat da trune u garaži nego nazvati besplatni broj. Međutim, ako stari aparat predamo ovlaštenoj osobi, tim činom pomažemo gospodarski rast svoje zemlje, pomažemo da netko zadrži svoje radno mjesto, odnosno, da se otvore nova', kaže naš sugovornik.

Osim toga, iz prerade komunalnog otpada možemo dobiti vrijedan energent po cijenama prihvatljivijim od onih koje plaćamo za uvozna fosilna goriva, a time istovremeno jačamo domaću industriju. Prema relevantnim podacima, iz jedne tone miješanog komunalnog otpada može se izdvojiti oko 50 kilograma korisnog otpada, poput metala i PET-a, te proizvesti oko 550 kilograma goriva iz otpada.
Proizvodnja goriva iz otpada već je odavno široko prihvaćena u europskim zemljama poput Njemačke, Austrije, Poljske.

I sam resorni ministar zaštite prirode i okoliša Mihael Zmajlović ističe da ćemo sustavnim gospodarenjem otpadom pokrenuti gospodarstvo.

'Gospodarenje otpadom važan je segment u cirkularnoj ekonomiji, a cilj je smanjiti odlaganje na odlagalištima i tako neracionalno ophođenje s resursima pretvoriti u racionalno gospodarenje otpadom po načelima cirkularne ekonomije. To znači da otpad jedne industrije postaje sirovina druge, da se proizvodi ponovno koriste, recikliraju ili iskorištavaju na druge načine. Kad bi se držala načela cirkularne ekonomije, Hrvatska bi u sljedećih pet godina za 25 posto povećala broj zaposlenih', procijenio je Zmajlović.

Iako se Zmajlović pohvalio da Hrvatska prekida s lošom praksom zbrinjavanja otpada na više od 300 odlagališta diljem zemlje i napokon počinje gospodariti otpadom i vrijednim sirovinama koje su u njemu sadržane, znanstvenik Šiljeg upozorava da su Ministarstvo zaštite okoliša i država općenito premalo učinili na tom području.

'Ministarstvo zaštite okoliša i prirode više ne smije zatvarati oči pred ovim problemom, jer uskoro bi nam se mogao urušiti sustav, što će u konačnici prouzročiti ogromne ekonomske i ekološke probleme', rekao je.

Situacija na terenu ide u prilog Šiljegovim tvrdnjama. Naime, Hrvatska do kraja 2018. godine mora uvesti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom, što uključuje uvođenje razvrstavanja otpada, sanaciju odlagališta i izgradnju 13 centara za gospodarenje otpadom. Međutim, do sada su izgrađena tek dva centra - Marišćina i Kaštijun. Još pet centara (Lučino razdolje, Lećevica, Biljane Donje, Babina gora i Piškornica) je u pripremnoj fazi, a njihova izgradnja ovisi o novcu iz europskih fondova.

'Potrebno je ozbiljno promišljati i o gospodarenju opasnim otpada u Hrvatskoj i pokušati naći konsenzus znanosti, struke, gospodarstva i javnosti po tom pitanju jer danas izvozne naknade za takav otpad predstavljaju veliko opterećenje gospodarskim subjektima. Nužno je pojednostaviti postupak ishođenja dozvola za gospodarenje otpadom koje su trenutno jedna od glavnih prepreka za bolje funkcioniranje sustava. Velika većina odlagališta otpada danas radi bez važeće okolišne dozvole i dozvole za gospodarenje otpadom. Od donošenja novog Zakona o održivom gospodarenju otpadom u srpnju 2013. godine Ministarstvo zaštite okoliša i prirode kasni i s izdavanjem dozvola za gospodarenje opasnim otpadom, a kada iste konačno i izda, nerijetko se nađu pod tužbom i završe na sudovima', otkriva naš sugovornik.

Budući da po broju stanovnika čini skoro četvrtinu Hrvatske, bez rješavanja pitanja otpada u Zagrebu teško ćemo postići ciljeve koje smo usuglasili s Europskom komisijom.

Centar za gospodarenje otpadom s termičkom obradom, odnosno spalionicu otpada, najavila je nedavno sad već bivša zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Sandra Švaljek, koja je istaknula da centar treba biti u Zagrebu, jer je grad dužan zbrinuti otpad.

Govoreći o mogućoj lokaciji u zagrebačkom Resniku, rekla je da se radi o velikom kapitalnom projektu 'teškom' 200 do 300 milijuna eura koji će Grad predložiti za financiranje iz fondova EU i mogao bi dobiti tri četvrtine bespovratnih sredstava. Istaknula je da se u tom projektu moraju maksimalno uvažiti potrebe zaštite okoliša i zdravlja građana.

Političko-pravne zavrzlame nastale upravljanjem hrvatskom metropolom iz pritvora u Remetincu, uslijed čega je pritvoreni gradonačelnik Milan Bandić smijenio Švaljek, a na njezino mjesto postavio lojalniju Vesnu Kusin, sigurno neće pridonijeti bržem i bezbolnijem rješavanja problema sa zagrebačkim otpadom.

Dok je gradonačelnik Bandić bio na slobodi, nikako nije mogao pronaći zajednički jezik s resornim ministrom zaštite prirode i okoliša Mihaelom Zmajlovićem, koji ga je lani u kolovozu upozorio da je Zagreb već trebao imati uspostavljeni sustav primarnog razvrstavanja otpada.

Osim nedostatka dijaloga između dviju razina vlasti, vladajući u Zagrebu imaju problema i oko lokacije spalionice, jer je raspoloženje na terenu toliko negativno da je nitko ne želi u blizini svog doma.

'Zrelo društvo mora biti spremno na argumentiran dijalog, pa tako i pripadnici znanstvene zajednice. Većina znanstvenika koji se bave otpadom nisu apriori protiv spalionica, odnosno, točnije rečeno, energana na otpad, jer je i energetsko iskorištavanje jedna od mogućnosti u hijerarhiji gospodarenja otpadom. Naravno, termičkoj obradi trebaju prethoditi sve raspoložive metode kojima se prethodno iz otpada izdvajaju korisni sastojci koji se mogu ponovno uporabiti i reciklirati. Uz dobru zakonsku regulativu i primjenu strogih mjera zaštite okoliša, koje svako postrojenje mora ispuniti, termička obrada otpada zadovoljava garancije prihvatljivosti za okoliš i zdravlje ljudi', kaže dr. sc. Mario Šiljeg.

Šiljeg ističe kako svaka od tehnologija ima svoje prednosti i nedostatke koji ovise o više čimbenika kao što su broj stanovnika i gustoća naseljenosti, količina otpada ili područje obuhvata.

'Spalionice, odnosno točnije rečeno energane na otpad iz iste količine otpada proizvedu više energije od MBO tehnologije. Cilj MBO sustava je iz više ili manje primarno razdvojenog otpada izolirati preostale vrijedne sastojke kao što su metali i gorivo iz otpada, a organski ostatak obraditi na način koji će minimalizirati negativan utjecaj na okoliš i klimatske promjene. Gorivo iz otpada koje je produkt MBO sustava također se mora u konačnici termički obraditi', ističe Šiljeg.