Bez obzira na siromaštvo i neimaštinu u kojoj žive, Afrikanci se iznimno vole dotjerivati, veseliti i plesati. Kroz jarke boje kojima se ukrašavaju te ples uz snažno udaranje bubnjeva oni slave život, ljubav i vjeru u Boga. Pa tako je i najveseliji blagdan u godini - rođenje Isusa Krista prilika za veliki party, što i dolikuje slavljenju rođendana jednog sjajnog dečka kakav je Isus.

Ali nema ovdje puno priprema, posebno nema predblagdanske nervoze i stresa, a, naravno nema šopinga ni božićnih poklona. Sve je doista drugačije od Božića kakvog poznajemo u zapadnom svijetu.

Nemamo mi ovdje baš ni blagdanski stol, hrana koju jedemo za Božić ne razlikuje se od običnih dana. Naravno, ona je uvijek na prvom mjestu, ali ovdje se još uvijek jede da bi se prehranilo, a uživanje u hrani, posebno prejedanje nepoznati su pojmovi. Dosad nikad nisam čuo da je netko rekao - prejeo sam se za Božić. Velik je blagoslov kada tvoja obitelj ima priliku najesti se dosita. Čak i izraz koji se koristi na lokalnom jeziku za 'dobar tek' u doslovnom prijevodu zvuči malo smiješno – 'jesi li se natrpao', a znači jesi li napunio svoj želudac.

Kao misionar u Africi živim već desetu godinu. U Keniju sam stigao iz Ugande gdje sam odradio svoje vatreno afričko krštenje - prilagodio se na uvjete života još uvijek bez struje i tekuće vode te prženje skakavaca i kuhanje banana. U zabačenom selu Subukiji, u centralnoj planinskoj Keniji, na gotovo dvije tisuće metara nadmorske visine vodim franjevačku misiju među stanovništvom koje većinu vremena živi odcjepljeno od ostatka svijeta jer se blatni putevi pretvore doslovno u rijeke za vrijeme kišne sezone koja može trajati i po pola godine. Stoga je život ovdje doista težak i svodi se uglavnom na borbu za preživljavanjem.

Najviše su ugrožena djeca pa je i moja misija u Africi posebno posvećena njihovu zbrinjavanju. Nažalost, zbog loših uvjeta života, puno djece ovdje se rađa s tjelesnim i mentalnim nedostacima, a čest je slučaj da ih roditelji odbacuju jer se za njih naprosto nemaju nikakve šanse brinuti se.

Ali zato, Bogu hvala, takvoj djeci pružamo sklonište i koliko-toliko konkretnu njegu u našem sirotištu Mali dom. To je ustvari veliki dom za siročad, odbačenu bolesnu djecu te za svu djecu iz sela koja kod nas dolaze u malu školu kako bi dobili osnovnu pismenost.

Djeca u Malom domu svakodnevno žive kao jedna velika i dobro organizirana obitelj - zdrava djeca brinu o bolesnoj, svi zajedno peru odjeću, dečki zapale vatru, ugriju vodu i međusobno se polijevaju vodom kako bi se istuširali. Zajedno uče i pomažu jedni drugima. Doista sve sjajno funkcionira u uvjetima u kojima jesmo.

Uz Mali dom vodim i srednju školu St. Francis koju trenutačno pohađa 250 najsiromašnijih đaka ovoga kraja, a ja im poklanjam ono najvrednije - mogućnost da se školuju. Baš kao što je nedavno preminuli Nelson Mandela rekao – 'Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da mijenjate svijet.'

Ovu školu organizirao sam za djecu čiji su roditelji daleko od mogućnosti da im osiguraju školovanje. Oni najčešće nemaju ni adekvatnu odjeću za školu.

Zato se mi brinemo da svi imaju uniforme, siguran dnevni obrok, voljeli bismo kada bi barem dva učenika dijelila jednu školsku knjigu, ali još smo daleko od toga. Škola nam je u prilično raspadajućem stanju jer su nam tropske kiše uništile krovove pa tako i školski pribor koji smo imali.

Djeca spavaju u spavaonicama na žičanim krevetima bez madraca, nemamo sanitarne čvorove ni tekuću vodu. I sve to želim ovoj djeci priuštiti jer zaslužuju da se netko brine o njima i da imaju dostojanstven život kao i ostala djeca bilo gdje u svijetu. To i jest moja najveća božićna želja!

A za Božić sve oko nas bit će šareno, pa tako su crkve ukrašene krpicama različitih boja koje vise sa stropa i titraju na vjetru, baš kao što zatitra i moje srce kad se oglase bubnjevi i svi počnu plesati na misi, dok drvena crkva poskakuje.

I naše djevojčice iz sirotišta Mali dom posebno se dotjeruju za Božić, a i sretne su kada ih volonterke koje nam pomažu u misiji obraduju lakom za nokte i novom odjećom. Njihovi su noktići već ukrašeni točkicama i cvjetićima koje zajedno oslikavaju. A i nove haljinice koje su s volonterima stigle iz Europe čekaju baš božićnu priliku da ih odjenu. Nema veze koliko je siromaštvo prisutno, žene, i male i velike, za ovaj blagdan izgledat će ženstveno i najraskošnije što mogu.