Marokanski ulični pokret, tzv. '20. veljače', nije naišao na masovnu potporu kao u Tunisu i Egiptu. Traži samo smanjenje kraljevih ovlasti na razinu ovlasti britanskog i španjolskog monarha, a ne njegov odlazak s vlasti.

Novi ustav vladi izričito dodjeljuje izvršne ovlasti, no kralj ostaje na čelu vojske, vjerskih vlasti i pravosuđa te i i dalje ima pravo raspustiti parlament, premda ne jednostrano kao do sada.

'Premoćno 'da' s malim odzivom ili nepravilnostima nije dobar rezultat i monarhija, dvor i stranke to znaju', rekla je Lise Storm, stručnjakinja za bliskoistočnu politiku na Sveučilištu Exeter.

Marokanski kralj (47) postigao je određene uspjehe u ispravljanju nepravdi vladavine svojeg oca koja je okončana 1999. poput kršenja ljudskih prava, velike nepismenosti i siromaštva.

No premda je njegova osobna popularnost pridobila mnoge birače, pobjedu bi moglo ugroziti nezadovoljstvo zbog velikog jaza između bogatih i siromašnih i otuđenost od političke elite.

Po posljednjim anketama, bojkot referenduma najavilo je 53 posto građana.

Deseci tisuća Marokanaca prosvjedovali su od objave prijedloga ovog mjeseca, tvrdeći da ne idu dovoljno daleko i da nisu imali dovoljno vremena da ih prouče jer ih je gotovo polovica nepismena.