Jedna od takvih atrakcija koju turisti tek otkrivaju nalazi se na južnoj strani otoka Čiova, u Prizidnicama koju smo obišli u pješačkoj turističkih ruti. To je crkva i samostan Gospe od Prizidnice koja se nalazi među teško pristupačnim i strmim stijenama iznad samog mora. Crkva je podignuta prije gotovo pet stoljeća o čemu svjedoče natpisi na dvije kamene ploče nad vratima. Na starijoj ploči piše da je svećenik Juraj Stoidražić došao u pustinju Prizidnica i sagradio hram na čast Bezgrešnog začeća Djevice Marije, 1546. godine.

Pustinja Prizidnica nije usamljena i neuobičajena sakralna graditeljska forma u Dalmaciji. Na više lokacija imamo primjere takvih izoliranih svetišta gdje su svećenici i pustinjaci provodili vrijeme u molitvi, povučeni od svijeta. Najpoznatiji su primjeri nastambe i crkve na južnoj strani Marjana i Pustinja Blaca na južnim padinama Brača.

Do Gospe od Prizidnice može se doći na dva načina, s morske strane brodom i s kopnene strane stazom uklesanom u stijenu. Prije nekoliko godina smo se uvjerili kako je težak prilaz s morske strane jer se ne može sigurno privezati uz stijene Čiova, tek se može zadržati neko vrijeme na sidru uz upaljen motor. Ovaj sam put odlučili posjetiti crkvu i mali kompleks dolazeći poljskim putem s kopnene strane.

Na Čiovo se dolazi iz Trogira preko dva mosta i dalje se nastavlja putovanje do naselja Slatine i Žedno. Našu smo pješačku avanturu počeli u Žednom i pred nama je bilo trosatno hodanje preko visoravni Čiova. Do Gospe od Prizidnice vodi poljski put omeđen suhozidom kroz napuštene maslinike i vinograde s otvorenim pogledom na južnu stranu na Šoltu, Brač i Vis, a na sjevernoj strani se vide planine Kozjak i Mosor, Kaštela i Split s Marjanom u prvom planu. To je vrlo ugodna ambijentalna šetnja kroz tipičan mediteranski krajolik u ranu jesen i proljeće, ali ne i u vrijeme ljetne žege.

Posljednji i najatraktivniji dio puta u duljini od oko pet stotina metara staza je na padinama južnih stijena koja vodi do crkve i nastamba u kojima su živjeli svećenici pustinjaci. Gospa od Prizidnice sklop je s crkvom, zatvorenom lođom i nastambama za svećenike. S malog platoa ispred crkve otvara se pogled na pučinu i otoke i valove koji se pjene pod stijenama.

Lokalitet Gospe od Prizidnice napušten je još sredinom 19. stoljeća i do tada su ondje boravili svećenici glagoljaši i svećenici latinskog obrednog jezika. Od 1928. godine, Gospinim svetištem u Prizidnicama upravlja župnik iz Slatina.

S obzirom na smještaj svetišta, u lokalnoj je tradiciji Gospa od Prizidnice poznata i kao zaštitnica pomoraca i ribara. Brodovi koji su plovili kraj južnih hridi Čiova na prometnoj ruti pozdravljali su je zvonom s broda. No taj je lokalni običaj gotovo iščeznuo.

Izolirane hridi bile su pravo mjesto za isposnike i pustinjake posvećene molitvi i duhovnom životu. Svetište je posjedovalo imovinu o kojoj su skrbili težaci iz Slatina. Crkva je ukrašena Gospinom slikom koja u rukama drži Isusa. Stilske karakteristike slike na drvu navode da je u pitanju 14. stoljeće i pripisuje se čuvenoj bizantskoj slikarskoj školi na Kreti. Prema legendi slika je doplutala do obala Čiova u davnim vremenima i otad privlači pažnju puka.

Danas je svetište izvan lokalne zajednice zaboravljeno i relativno nepoznato. Staza do crkve prije dvadesetak je godina obnovljena i sada se lakše može prići svetištu. Čitav sklop, mada nenaseljen, odlično je održavan i vidljiv je napor lokalne zajednice da očuva svetište u solidnom stanju. Unatoč tome, Gospa od Prizidnice izolirana je i samo hodočasnici, romantični parovi, nautičari i turisti povremeno posjećuju mjesto u kojem se može uživati u prekrasnom ambijentu.