'U selu Crnci kraj Virovitice, u trošnoj raspadnutoj kućici zatekao sam stariji bračni par. Kućica nema sređen dimnjak i sva je u dimu. Unutar kuće uvjeti su strašni, imaju samo jedan ležaj na kojemu spavaju. Gospođa ne vidi, suprug jako slabo čuje. Doslovce su gladni, kad sam ih zatekao, zapitao sam se kako su uopće živi ...'

Tako o jednom od svojih susreta iz 2015. tijekom akcije Slušaj svoje srce priča Igor Loparić, tridesetdvogodišnji Puljanin, po profesiji zaposlenik Lučke kapetanije, a po vokaciji – humanitarac. Prije šest godina, zgrožen uvjetima u kojima žive ljudi pregaženi u tranziciji, pokrenuo je udrugu Naš san, njihov osmijeh. Najprije je sa svojim volonterima pomagao u svom gradu, potom u Istarskoj županiji, u kojoj od tada pomaže 400 obitelji. A onda je 2014. shvatio kako ljudima koji mu se obraćaju za pomoć iz cijele Hrvatske ne može odgovarati Znate, vi niste iz naše županije, zaklopiti telefon i zaboraviti. Sjeo je u svoj Punto, nakrcao ga doniranim namirnicama i 14 dana obilazio osiromašene u drugim županijama.

'Te godine prešli smo 15 županija u 14 dana i donirali tonu namirnica za 168 potrebitih obitelji na putu dugom preko 4.000 kilometara. Godinu dana kasnije, 2015., prešli smo 15 županija u 29 dana te donirali četiri tone namirnica za 368 potrebitih obitelji na putu dugom preko 6.000 kilometara. Prošle godine nismo akciju održali jer sam dobio dijete, ali zato smo ove 2017. odlučili pomaknuti granice – prvi put ćemo obići cijelu Hrvatsku', kaže Igor s kojim smo razgovarali dok je u skladištu primao donacije koje će već tijekom ovog vikenda stići do najugroženijih obitelji i samaca u Primorsko-goranskoj županiji. 

Prijašnje akcije Igor s ekipom poduzimao je u stilu ho-ruk: prve godine humanitarna misija trajala je 14 dana u komadu, godinu dana kasnije čak 29 dana odjednom, a ove godine promijenio je taktiku. Pomagat će svakim drugim vikendom, počevši od veljače do studenoga, s pauzom u srpnju i kolovozu.

'Kad sam završio turu od 29 dana – srušio sam se u krevet i sedam dana bolovao. Bilo je prenaporno, jer pomaganja znači da ste u stalnom pokretu od šest ujutro do 22 navečer. Sad smo se odlučili na pametniji, a jednako koristan pristup', kaže Igor. Kad se saberu svi vikendi, Igor i stotinjak volontera na putu dobrote provest će pedeset dana.

'Neke vrste hrane imamo dovoljno. Ali nam nedostaju namazi, paštete, džemovi, sirevi… Kad živite u toploj sobi, u kuhinji imate sve nadohvat ruke, malo je teško zamisliti da ne tako daleko od vas ljudi žive u kućama bez štednjaka, sudopera… Prije dvije godine, u mjestu Staro Topolje, u Brodsko-posavskoj županiji zatekao sam ženu koja živi u kući s rupom. Sve stvari su joj pobacane po dvorištu. Pronašli smo je slučajno jer je palila vatru u dvorištu pa smo vidjeli plamen dok smo se vozili kroz selo. Ona nema nikakvih uvjeta za kuhanje. U takvim situacijama, a ima ih puno, namazi i slična hrana jedino su rješenje', kaže Igor, pojašnjavajući kako će ih u svakoj županiji dočekati nekoliko volontera koji će sastaviti popis potrebitih obitelji na svom području, a onda će u nekoliko osobnih automobila prevesti donacije namirnica do njihovih domova.

Igor je krajem prošle godine javnost pokušao zainteresirati pismom Djeda Mrazu s molbom da mu - pod bor pokloni kombi. Nitko od velikih zastupnika takve vrste vozila, jer pismo je bilo poruka za njih, nije mu se obratio, ali građani jesu pa su na račun Udruge za kombi dosad uplatili 37.000 kuna.

'To još nije dovoljno za polovan kombi, ali akciju zbog toga nismo željeli odgađati. Moj Punto još funkcionira, a postoji i mogućnost da dobijemo na vikend posudbu jedno veće vozilo. Naša putovanja i dijeljenje hrane ima i još jedan cilj koji mi se čini jednako važan: podsjetiti na moralnu obvezu i dužnost koju imamo kao sugrađani prema onima kojima je pomoć potrebna', kaže Igor dodajući da ponovnim dolaskom u domove siromašnih želi pokazati da u Hrvatskoj ima onih kojima je do njih stalo i koji ih nisu zaboravili.

'Energija dobrog djela nezaustavljiva je. Primjerice, veliku radost sam osjetio kad sam u Socijalnoj samoposluzi u Vinkovcima među njihovim volonterima zatekao čovjeka kojeg sam upoznao dok je bio beskućnik u Rijeci. Preselio se u Vinkovce i postao njihov volonter. Taj put je išao sa mnom cijeli dan po Vukovaru i okolici i pomogao mi da odnesemo hranu za desetak obitelji... I sami volonteri nekad su zatečeni onim što vide. Recimo, ljudi iz Socijalne samoposluge iz Varaždina imaju praksu da im ljudi dolaze u samoposlugu po hranu, tako da oni ustvari ni ne znaju kako njihovi korisnici žive. Kad su proveli cijeli dan u obilasku u Varaždinu i okolici, shvatili su kakve sudbine i uvjeti stoje iza ljudi koji im dođu pred pult', prisjeća se Igor. Slike bijede i strahota koje je vidio tijekom dosadašnjih šest godina pratite ga i kad zaboravi imena. 

KAKO I MI MOŽEMO POMOĆI

Donacija se može uplatiti na:

Humanitarna udruga Naš san, njihov osmijeh

OIB: 55449734134 Societe Generale – Splitska banka d. d.

IBAN: HR98 2330 0031 1004 3839 8

S naznakom 'SLUŠAJ SVOJE SRCE'.