Svjedočeći putem video veze iz Beča Rothaichner je ponovio tvrdnje iz istrage, ali i ranijih ispitivanja u Švicarskoj i Austriji, da sa Zagorcem nikada nije bio u poslovnim odnosima te da mu nije dao nikakvo drago kamenje.

Iako je njegovo prijepodnevno svjedočenje bilo zatvoreno za javnost, jer je obavljeno 'vanraspravno', sudac Siniša Pleše zapisnik s ispitivanja pročitao je u poslijepodnevnom dijelu suđenja.

Rothaichner u svjedočenju tvrdi da je Zagorca upoznao 1992. ili 1993. preko češkog trgovca oružjem Petra Perničke, kojemu je trebao služiti tek kao kurir za prijenos novca.

Torbe s novcem koje je dobijao od Zagorca u Ministarstvu obrane privatnim bi avionom Pernički nosio u Švicarsku. Iako nije znao točne iznose, siguran je da je uvijek prenosio novac, ponekad i više od pet milijuna američkih dolara u gotovini.

Za Perničku je, kaže, znao da se bavi i oružjem, no njih dvojica u tome nikada nisu surađivali. Zajedno su, tvrdi, radili jedino na uvozu i izvozu umjetnih gnojiva.

Iako se u optužnici spominje da je osoba koja je dragulje ostavila kao polog za novac namijenjen kupovini oružja, Rotheichner ističe da se nikada nije bavio oružjem ili drogom, jer mu kao katoliku to ne dozvoljava vjera.
Isto tako, uvjeren je da se pri kupovini naoružanja nikada nije ostavljao polog, jer su sve narudžbe plaćane nakon isporuke.

Za sav preuzet novac potpisao je i preuzeo potvrde, no nikada ga nije brojao jer je to u Švicarskoj radio Pernička. S češkim suradnikom rijetko je i pričao o oružju, no Pernička mu se, tvrdi, jednom požalio da iz Hrvatske nikada nije dobio novac za isporučeni raketni sustav S-300. Rotheichner je u istrazi priznao i da se, između ostalog, neko vrijeme bavio trgovinom dragim kamenjem, no nikada u Hrvatskoj.

Tvrdi i da sa Zagorcem nikada nije duže razgovarao jer nisu znali niti jedan zajednički jezik, zbog čega nisu mogli komunicirati niti telefonom. Iako Rotheichnerov iskaz nije naštetio Zagorcu njegov branitelj Zvonimir Hodak prigovorio je današnjem svjedočenju, tvrdeći da se čak devet desetina iskaza ne odnosi na optužnicu.

Iz istog se razloga Hodak usprotivio i novim dokazima obrane - raznim dokumentima koji potkrepljuju ranije izjave svjedoka o nabavi i plaćanju naoružanja. Sve to, tvrdi Hodak, nema nikakve veze s optužbama o krađi dragulja i njihovom odnošenju iz Ministarstva, zbog čega je Zagorec izručen Hrvatskoj.

No, tužiteljstvo je ustrajno u namjeri da sud te dokaze uvrsti u spis, posebno s obzirom da je jedan od dokumenata, i to originalni primjerak, umjesto u MORH-u pronađen u Zagorčevom automobilu prilikom prelaska granice.

Zagorec, koji je ranije odbacio optužbe da je odnosio ili skrivao bilo kakve dokumente, kazao je da ono što je Državno odvjetništvo uzelo iz njegovog automobila nema nikakve veze s ovim slučajem, već da je riječ o nizu dokumenata povezanih s Bosnom, a koji su u Hagu trebali poslužiti obrani generala Slobodana Praljka.

Državno odvjetništvo najavilo je i žalbu Vrhovnom sudu na odluku suda da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoje transkripti razgovora u Uredu predsjednika iz 1999. u kojemu je bivši svjedok u ovom postupku Markica Rebić kazao da Zagorec više ne radi za državni interes, već za svoj džep.

Transkript je izdvojen iz spisa nakon što je Rebić obavijestio sud da nije znao kako se sastanak snima, pa je i njegov prijepis proglašen nezakonitim.