Nakon što su im dvoranu odbili iznajmiti Kinematografi Osijek, a poslije prvotnog odobrenja i već odaslanih poziva na javnu tribinu – i Pravni fakultet u Osijeku, Inicijativa mladih za ljudska prava-Hrvatska zakupila je dvoranu u Hotelu Waldinger za 27. rujna u 12 sati. No, čim smo u petak najavili događaj, voditeljica hotelskog poslovanja, Anita Žagar Brodar, naprasno je otkazala tribinu i vratila već uplaćen novac za najam. Tema tribine je, za osječke prilike, očito preosjetljiva: 'Slučajevi Selotejp i Garaža s aspekta zločina, činjenica i posljedica'
Već kada su od svega htjeli odustati i sa središnjega gradskog trga javnost obavijestiti o nemogućnosti da u Osijeku otvoreno i argumentirano raspravljaju o događajima koji i nakon dvadeset godina te sudski pravomoćno utvrđenih činjenica opterećuje društvene odnose i živote građana, pronađeno je rješenje.
Dvoranu-amfiteatar ustupit će im Evanđeoski teološki fakultet, nezavisna ustanova financirana uglavnom američkim kapitalom i školarinama studenata, koja se već u sličnim slučajevima pokazala spremnom organizirati rasprave i o najdelikatnijim temama, dovoditi i nagrađivati disidente i druge režimske nepoćudnike te tako poput usamljene svijeće osvjetljavati put prema slobodnom i otvorenom društvu.
Tribina na kojoj će sudionici predstaviti pojedinosti osječkih ratnih zločina na temelju pravomoćno utvrđenih činjenica, posljedice iz njih proizišle za pojedince i društvo te njihovo poricanje i relativiziranje, održat će se u sjedištu EvTF-a u Cvjetkovoj 32 u već najavljenom terminu u petak, 27. rujna, u podne.
Dok je naknadno uskraćivanje dvorane na Pravnom fakultetu dekan Igor Bojanić obrazložio time što se protiv petooptuženog Mirka Sivića još vodi izdvojeni sudski postupak – premda je nejasno kako bi rasprava na javnoj tribini o pravomoćno utvrđenim činjenicama i posljedicama počinjenih ratnih zločina mogla utjecati na suđenje njemu – voditeljica Hotela Waldinger, Anita Žagar Brodar, u obrazloženju otkazivanja ugovora dala je naslutiti prave motive uskraćivanja javnih prostora za raspravu o bolnoj osječkoj prošlosti.
Svenu Milekiću, koordinatoru programa Tranzicijska pravda, napisala je da ga sa žaljenjem mora obavijestiti da moraju otkazati događanje najavljeno za 27. rujna:
'Kako sam Vam telefonski i objasnila, Hotel Waldinger je u potpunosti apolitična institucija koja se ne priklanja nijednoj, bilo političkoj bilo društvenoj opciji, niti svoju poslovnu politiku vodi u tom smjeru. Ni do sada Hotel Waldinger nije prihvaćao organizaciju događanja koja su na bilo koji način imala doticaja sa sudskim procesima u tijeku kao ni događanja koja su na bilo koji način mogla utjecati na reputaciju Hotela.'
Osim što je učestalim 'moranjem' praktički priznala pritisak radi otkazivanja ugovorenog najma dvorane, voditeljica Hotela tom je odlukom, baš naprotiv, pokazala izrazitu političnost i priklanjanje jednoj opciji u vođenju poslovne politike. Apolitična je odluka bila ona o najmu dvorane bez obzira na temu javne tribine jer je naručitelj za to platio traženu cijenu. Takvu odluku voditeljica Hotela nije morala donijeti, nego je to bilo u poslovnom interesu. Otkaz ugovora zbog politički osjetljive teme tribine – a ne zbog, primjerice, protuzakonitog ili nemoralnog sadržaja ili takvih aktivnosti koje bi se u dvorani provodile – govore upravo o politizaciji i narušavaju reputacije Hotela koju je njegov vlasnik, Berislav Mlinarević, jedan od najuglednijih osječkih ugostitelja, godinama minuciozno gradio.
I upravo je on, koji je i sam svojedobno imao problema s nasilnim i koruptivnim protagonistima političke opcije kojoj danas ne odgovara da se u Osijeku otvoreno i argumentirano raspravlja o ratnim zločinima i javno iznose činjenice koje potkrepljuju osuđujuću presudu, nasuprot upornim pokušajima da se ona prikaže kao politički montirana, odlučio o otkazivanju ugovora Inicijativi mladih.
No ne treba zbog toga zamjeriti uspješnom poduzetniku odgovornom za posao od kojeg živi više od 40 obitelji zaposlenih, u gradu i dalje oštro podijeljenom upravo oko tih ratnih zločina, njihovih žrtava i presude. Razumljivo je da Mlinarević ni na koji način, pa ni iznajmljivanjem dvorane, ne želi sudjelovati u traženje istine ako mu zbog toga netko sutra više neće dovesti društvo u kavanu, u restoran ili u Hotel, ako će mu sprejem išarati pročelje ili izbušiti gume na automobilu.
U Osijeku nisu problem vlasnici i upravitelji dvorana koje ni za dvostruku cijenu ne žele ustupiti za održavanje takvoj javnih tribina, nego klima straha i nesigurnosti što je od početka rata permanentno proizvode institucije sustava. To što one još nisu dostigle profesionalne standarde primjerene Europskoj uniji, nego su i dalje premrežene kadrovima odanim prvookrivljenom u slučajevima Selotejp i Garaža koji ih je ondje postavio, najmanje je problem koji bi trebali rješavati osječki poduzetnici.
