Imena predstavljaju pojedince koji su bili istraženi kroz poseban pravni sustav uspostavljen pred kraj Drugog svjetskog rata, piše BBC.

Više od 150.000 njih suočeno je s nekim oblikom kazne. Potpuni zapisi ovih istraga ranije su bili dostupni samo posjetom Nizozemskom nacionalnom arhivu u Den Haagu. Institut Huygens, koji je pomogao u digitalizaciji arhive, kaže da je to velika prepreka za ljude koji žele istraživati ​​nizozemsku okupaciju, koja je trajala od njezine invazije 1940. do 1945. godine.

'Ova arhiva sadrži važne priče za sadašnje i buduće generacije', kažu iz Instituta Huygens.

Od djece koja žele znati što im je otac radio u ratu, do povjesničara koji istražuju sive zone kolaboracije. Arhiva sadrži dosjee o ratnim zločincima, oko 20.000 Nizozemaca koji su se prijavili u njemačke oružane snage i navodne članove Nacionalsocijalističkog pokreta (NSB) - nizozemske nacističke stranke.

Ali sadrži i imena ljudi za koje je utvrđeno da su nevini. To je zato što se arhiv sastoji od spisa Posebne nadležnosti, koja je od 1944. istraživala osumnjičene kolaboracioniste.

Online baza podataka sadrži samo imena osumnjičenika - kao i datum i mjesto njihova rođenja - koja se mogu pretraživati ​​samo pomoću određenih osobnih podataka. Ne precizira je li pojedina osoba proglašena krivom, niti za koji je oblik suradnje osumnjičena.

Ali reći će korisnicima koju datoteku trebaju zatražiti da vide te informacije ako posjete Nacionalni arhiv. Osobe koje pristupaju fizičkim datotekama moraju deklarirati legitiman interes za njihov pregled.

U Nizozemskoj postoji određena zabrinutost zbog slobodnog pristupa osobnim podacima koji se odnose na osjetljivo razdoblje povijesti - zbog čega su informacije objavljene na internetu u početku bile ograničene.

'Bojim se da će biti vrlo neugodnih reakcija', rekla je za nizozemsku internetsku publikaciju DIT Rinke Smedinga, čiji je otac bio član NSB-a i radio je u kampu Westerbork iz kojeg su ljudi deportirani u koncentracijske logore.

'Morate to predvidjeti. Ne biste smjeli samo dopustiti da se to dogodi, kao svojevrsni društveni eksperiment', kazao je. 

Tom De Smet, direktor Nacionalnog arhiva, rekao je za DIT da se moraju uzeti u obzir rođaci kolaboracionista i žrtava okupacije.

'Kolaboracija je još uvijek velika trauma. O njoj se ne priča. Nadamo se da će se, kada se arhivi otvore, tabu razbiti', objasnio je De Smet. 

U pismu parlamentu 19. prosinca, ministar kulture Eppo Bruins napisao je: 'Otvorenost arhiva ključna je za suočavanje s učincima teške zajedničke prošlosti i za njezinu obradu kao društvo.'

Koliko će informacija biti dostupno online bilo bi ograničeno zbog zabrinutosti za privatnost, a onima koji osobno posjećuju arhivu neće biti dopušteno kopirati, rekao je. Bruins je izrazio želju da promijeni zakon kako bi se omogućilo javno objavljivanje više informacija.

Na web-mjestu online baze podataka stoji da ljudi koji bi mogli biti živi nisu navedeni na internetu.