Njemačka ministrica obitelji Christina Schroeder, koja je već u ratu s tamošnjim feministkinjama, sponzorira prvu konferenciju u toj državi koja će se baviti ugrožavanjem prava muškaraca, koji se žale kako društvo na njih stavlja prevelika očekivanja i pritiske. Ženama preostaje samo da umiru od smijeha na takve žalopojke te da se nastave brinuti o obitelji i raditi osam sati dnevno
Najmlađa ministrica u vladi Angele Merkel, 34-godišnja Christina Schroeder, ima neobičnu sreću živjeti u svijetu u kojem su žene postale toliko moćne i odavno u društvenom statusu nadmašile muškarce da je potrebno organizirati konferencije na kojima će se raspravljati o tome kako pomoći ugroženo muškom rodu od strašne diskriminacije koja im smanjuje moral i volju za životom.
Zato je Schroeder za sljedeći tjedan u Berlinu zakazala konferenciju pod nazivom 'Muške politike: prilozi rodno ravnopravnom društvu', na kojoj će se raspravljati o temama poput želje muškaraca da više ne žele biti percipirani kao oni koji moraju financijski brinuti o obitelji, jer sada i žene rade. Muškarci se nadalje žale kako teško podnose pritisak društva i žele manje raditi nego prije, te da žive kraće od žena i umiru od bolesti koje se povezuju sa stresom, primjerice srčani udar. Brine ih i to što novije statistike pokazuju da su djevojčice bolje učenice u školi, te čine većinu među studentskom populacijom.
Naravno, moglo bi se muškarce podsjetiti da žene zapravo rade dva posla, jedan na radnom mjestu, a drugi doma, te da su i dalje sustavno manje plaćene za iste poslove u odnosu na muškarce. Također, na vodećim mjestima njemačke industrije su i dalje više od 90 posto muškarci, a ministrica Schroeder se protivi uvođenju ženskih kvota kako bi se taj nesrazmjer barem malo ispravio. Muškarci po njemačkom zakonu, ali i u većini europskih država, mogu uzeti porodiljski dopust nakon što dobiju dijete, ali to i dalje većinom čine žene. A kada je riječ o društvenom pritisku i sustavnoj diskriminaciji, teško da su muškarci u goroj situaciji od žena, nego baš obratno, dok se uspjeh djevojčica u školama – nakon što je ženama stoljećima bio onemogućen pristup obrazovanju – može objasniti i time da se one više trude i zalažu, pa slijedom toga i postižu bolje rezultate.
I tako se došlo do apsurdne situacije: nakon milenija diskriminacije prema ženama, koje se prodavalo, tretiralo kao niža bića i onemogućavalo da uopće sudjeluju u politici, došlo je par desetljeća u kojima se položaj žena u zapadnim društvima popravio, nakon čega su muškarci počeli jaukati da su ugroženi. Čak bi htjeli živjeti duže od žena te manje raditi, jer je sve drugo – diskriminacija!
Otprilike takvi prigovori, natopljeni ironijom, mogu se čuti na stavove i poteze ministrice Schroeder, koju su oštro kritizirale mnoge druge žene, od poznate publicistkinje Alice Schwarzer do istaknute političarke Zelenih Renate Kuenast, ustvrdivši da Christina Schroeder živi u nekoj paralelnoj dimenziji u odnosu na njemačku stvarnost. Schroeder to nije zaustavilo u deklariranoj namjeri da 'otvori nove prostore za muškarce', koje su 'promjene u društvu' potaknule da više 'ne žele živjeti kao njihovi djedovi i očevi', kako je izjavila ministrica za njemačke medije.
