U Hrvatskoj je moguće dobrovoljno štedjeti za mirovinu unatrag 22 godine, no tek nešto više od četvrtine zaposlenih na taj način osigurava dodatne prihode u mirovini. Dobrovoljna mirovinska štednja kod nas se stimulira poreznim olakšicama i isplatom državnih poticajnih sredstava, dok je u drugim zemljama odluka o dodatnim prihodima u starosti istodobno stvar zaposlenika, poslodavca i države. Sve se više prakticira i novi model automatskog učlanjivanja prilikom zapošljavanja, koji se pokazuje isplativim rješenjem, pa otkrivamo može li on zaživjeti i u Hrvatskoj.

Gotovo da nema osobe koja ne voli imati nešto novca 'sa strane', bilo da je riječ o ulaganju sredstava koja će kasnije iskoristiti, stavljanju novca na račun ili 'u čarapu'. Štedjeti se može na razne načine i u razne svrhe; za kupovinu automobila, novog stana ili za neku nepredviđenu situaciju. No, neki štede za sigurniju budućnost.

Hrvatski mirovinski sustav od 2002. godine, uz obveznu uplatu mirovinskih doprinosa u visini od ukupno 20 posto bruto plaće, nudi mogućnost ulaganja u takozvani treći stup. Riječ je o dobrovoljnom mirovinskom osiguranju koje počiva na osam otvorenih i 21 zatvorenom mirovinskom fondu u vlasništvu financijskih institucija.

O prednostima i nedostacima ovakvog ulaganja za budućnost, kao i o stanju s mirovinama u Hrvatskoj te budućim planovima i novim modelima koji bi mogli biti još prihvatljiviji za građane, razgovarali smo s Radojkom Hainski, predsjednicom Uprave Croatia osiguranje mirovinskog društva.

Koji su izazovi s kojima se trenutno suočava hrvatski mirovinski sustav u cjelini?

Hrvatska ima sve stariju populaciju i nepovoljan omjer umirovljenika u odnosu na radno aktivno stanovništvo, jer na jednog umirovljenika dolazi samo 1,40 zaposlenih. To značajno opterećuje prvi stup mirovinskog sustava utemeljen na međugeneracijskoj solidarnosti, jer premali broj zaposlenih financira isplate mirovina i država svaki mjesec mora dodatno posegnuti u proračun, kako bi se mirovine iz prvog stupa mogle isplatiti.

Smatrate li današnje mirovine dostatnima za kvalitetan život?

Smatram kako ciljani iznos mirovine treba iznositi 80 posto plaće koju smo primali, što bi omogućilo da u mirovini očuvamo kvalitetu života koju smo imali za radnog vijeka. S obzirom na to da smo trenutno znatno ispod te razine, naravno da trenutni iznosi mirovina nisu dostatni.

Kako biste u najkraćim crtama definirali treći mirovinski stup u RH?

Treći mirovinski stup ili dobrovoljna mirovinska štednja predstavlja ulaganje novca koji će služiti kao izvor dodatnih prihoda u starosti. Važnost dobrovoljne mirovinske štednje kao sastavnog dijela mirovinskog sustava u Hrvatskoj, prepoznaje i država koja jedino taj oblik štednje stimulira poreznim olakšicama i državnim poticajnim sredstvima.

Iako je mogućnost dobrovoljnih uplata u treći stup postoji od 2002. godine, tek nešto manje od pola milijuna zaposlenih uplaćuje u dobrovoljne mirovinske fondove. Koji su glavni razlozi relativno niskog interesa za mirovinsku štednju?

Razloge koji utječu na nizak stupanj štednje za mirovinu, posebno u kontekstu Hrvatske, vidimo u nekoliko čimbenika. Kombinacija tih čimbenika čini da ljudi ne prepoznaju važnost dugoročne štednje i ne poduzimaju potrebne korake za izgradnju sigurne financijske budućnosti, što ima dugoročne negativne posljedice za njihovu financijsku stabilnost u starosti.

Kod nas je općenito još uvijek niska razina financijske pismenosti. U mnogim društvima, pa tako i u Hrvatskoj, još uvijek postoji nedostatak razumijevanja važnosti dugoročnog planiranja za mirovinu. Građani često nisu dovoljno educirani o tome kako funkcionira mirovinski sustav, koja je uloga različitih vrsta štednje i investicija, niti o tome kako štednja za mirovinu može pomoći osigurati financijsku sigurnost u starijoj dobi. Zbog toga mnogi odgađaju ili potpuno zanemaruju potrebu za mirovinskom štednjom.

Osim osnovnih životnih potreba, kao što su stanovanje, hrana i prijevoz, velik broj građana mora podmiriti i druge financijske obveze, poput kredita i dugova. Takva financijska situacija ostavlja malo prostora za dodatnu štednju, osobito za dugoročne ciljeve poput mirovine. Često ljudi smatraju da je štednja za mirovinu luksuz koji si ne mogu priuštiti, čak i ako su svjesni njezine važnosti.

U nekim slučajevima, građani imaju negativne stavove ili predrasude prema mirovinskom sustavu, posebno prema državnim mirovinama, koje smatraju nesigurnima i niskima. Mnogi ljudi vjeruju da mirovine neće biti dovoljno visoke da osiguraju dostojanstven život u starosti, zbog čega mogu biti skeptični prema sustavu i smatrati da je bolje osloniti se na vlastitu štednju ili druge oblike osiguranja. Takav pesimizam može dovesti do nedostatka motivacije za ulaganje u bilo koji oblik mirovinske štednje.

Mnogi ljudi nisu svjesni svih prednosti koje nudi dobrovoljna mirovinska štednja. Zbog neinformiranosti, građani često ne koriste ove benefite ili čak nisu svjesni njihovih prednosti, što im uskraćuje priliku da unaprijede svoju financijsku budućnost.

Koje su prednosti uplate u treći stup u usporedbi s mirovinama financiranima iz doprinosa?

Na svoj osobni račun u dobrovoljnom mirovinskom fondu građani mogu uplaćivati koliko i kada žele, a država stimulira uplate s 15 posto poticaja u kalendarskoj godini do najviše 99,54 eura godišnje.

Sredstvima iz trećeg stupa možete se početi koristiti s navršenih 55 godina života tada ih možete početi koristiti neovisno jeste li zaposleni, nezaposleni ili ste već u mirovini. Radi se o osobnoj imovini članova fonda i nikakvim zakonskim promjenama nije ih moguće uzeti ili ukinuti, a u cijelosti su nasljedna.

Država nudi dvije vrste poticaja za uplate u dobrovoljne mirovinske fondove. O čemu se radi i koliko su poticaji zaista motivacija za početak mirovinske štednje?

Država potiče i poslodavce na uplate dobrovoljne mirovinske štednje svojim zaposlenicima tako što im iznos uplate od 67 eura mjesečno po zaposleniku predstavlja porezno priznati trošak, što znači da poslodavci mogu smanjiti porezno opterećenje na svoje poslovanje. Sve veći broj poslodavaca odlučuje se za ovu opciju, jer ona donosi višestruke prednosti.

Prvo, dobrovoljna mirovinska štednja može povećati osjećaj sigurnosti zaposlenika. Mnogi radnici svjesni su potrebe za štednjom za mirovinu, no ponekad nemaju dovoljno sredstava ili motivacije da sami ulažu u svoje buduće financijske potrebe. Kada im poslodavac pomaže u tom procesu, zaposlenici se osjećaju sigurnije, znajući da im je osigurana dodatna mirovina koja će im pomoći u starijoj dobi.

Također, ova praksa doprinosi stvaranju pozitivnog radnog okruženja. Kroz ovakvu vrstu beneficija, poslodavci stvaraju osjećaj pripadnosti i povjerenja među zaposlenicima. Zaposlenici prepoznaju da se poslodavac brine za njihovu dugoročnu financijsku sigurnost, što može rezultirati većim angažmanom i većom lojalnošću prema tvrtki. Osim toga, ovaj oblik dodatne pomoći zaposlenicima može povećati motivaciju, jer radnici vide konkretne koristi koje dolaze s radom za takvog poslodavca.

S obzirom na to da su ove uplate porezno priznate, poslodavci također imaju i financijske koristi, jer smanjuju ukupno porezno opterećenje. Na taj način, tvrtke mogu poboljšati svoju financijsku učinkovitost i povoljnije poslovati, a istovremeno pružiti značajne beneficije svojim zaposlenicima. Kroz ovaj model, svi imaju koristi – zaposlenici jer im je osigurana dodatna mirovina, a poslodavci jer mogu smanjiti svoje poreze i poboljšati odnose sa zaposlenicima.

Poslodavci za uplatu mirovinske štednje zaposlenicima dobivaju i poreznu olakšicu, no ona se odnosi samo na četiri posto godišnje bruto plaće. Na koji način se mogu motivirati poslodavci da uplaćuju mirovinske štednje za svoje zaposlenike?

U situaciji u kojoj je brojnim poslodavcima izazovno pronaći i zadržati kvalitetnog radnika, uplata u dobrovoljnu mirovinsku štednju može napraviti razliku među poslodavcima iste branše na tržištu. Trenutno je porezna olakšica na takve uplate u visini četiri godišnje bruto plaće, međutim kada bi taj limit bio viši, ova bi opcija bila atraktivnija zaposlenicima a poslodavcu omogućila da se upravo on još više istakne na tržištu kao poželjan poslodavac.

Kakva je praksa drugih država s motivacijom građana i poslodavaca za dobrovoljne uplate u mirovinske fondove? Možemo li išta iz toga naučiti i staviti u primjenu?

U prosjeku, u zemljama Europske unije, porezna olakšica poslodavcima za uplate u dobrovoljnu mirovinsku štednju iznosi 15 posto od bruto plaće. U Francuskoj i Grčkoj iznosi čak 100 posto bruto plaće, a iznad europskog prosjeka su primjerice i Švedska sa 35 posto i Španjolska sa 34 posto bruto plaće. Naravno da nam je u cilju pratiti trendove u EU i uskladiti se s ostatkom europskog tržišta, pogotovo ako uzmemo u obzir da smo zadnjih nekoliko godina svjedočili znatnoj stopi inflacije i rastu plaća, a ovaj se iznos nije mijenjao.

Iako je u nekolicini država već u primjeni, u Hrvatskoj se tek počelo govoriti o modelu auto-enrollmenta (automatsko učlanjivanje) za uplate u dobrovoljnu mirovinsku štednju. Koje su najbitnije značajke tog modela i kako bi on mogao biti primjenjiv u Hrvatskoj?

Sve je više znanstvenih istraživanja na temu ponašanja pojedinaca u situacijama donošenja financijskih odluka. Tradicionalna ekonomska teorija pretpostavlja da ljudi imaju dobar pristup informacijama, da ih razumiju i da će u skladu s tim donijeti ispravne osobne financijske odluke. Međutim, razlike između teorije i stvarnosti ponekad su sustavne i značajne. Američki stručnjaci za bihevioralnu ekonomiju Richard Thaler i Cass Sunstein, istraživali su ovo područje i zaključili kako bi i javne i privatne institucije ipak trebale aktivno, ali uz očuvanu slobodu izbora, pokušati potaknuti pojedince u pravom smjeru.

Tržišta koja primjenjuju takav model učlanjenja imaju znatno veći broj članova koji štede i posljedično, viši iznos mirovina.

Kakva su iskustva drugih zemalja s modelom auto-enrollmenta? Može li se uopće takav model smatrati dobrovoljnim s obzirom na automatsko učlanjenje u fondove?

U Velikoj Britaniji svi poslodavci, uključujući i male poduzetnike, automatski uključuju radnike u mirovinsku štednju čime utječu na povećanje visine njihovih mirovina. Tako radnik dio plaće uplaćuje u mirovinsku štednju, a sa svoje strane dodatnu uplatu vrši i poslodavac. Na te uplate postoje porezne olakšice, a dodatno, taj se novac investira i na dulji rok se očekuje ostvarenje prinosa. Oni koji ipak ne žele ovakvu štednju za mirovinu, mogu izaći iz modela, uz podnošenje obrazaca za izlazak, čime se odriču dodatne uplate poslodavca.

Irska se također priprema za automatsko uključivanje zaposlenika u privatnu mirovinsku štednju. S ovim modelom kreću u rujnu 2025. Automatsko uključenje obuhvatit će zaposlenike između 23 i 60 godina koji zarađuju više od 20.000 eura godišnje. Irski model podrazumijeva da uz uplatu zaposlenika u iznosu od tri eura, dodatnih tri eura uplaćuje poslodavac a još jedan euro uplaćuje država. Ovaj model građanima Irske omogućit će dodatnu isplatu u mirovini bez oslanjanja samo na osnovnu državnu mirovinu.

U Australiji, pak, zakonodavac ne uvjetuje zaposlenika da sa svoje strane obavezno uplaćuje štednju, već je uvjetovan samo poslodavac, i to u iznosu od 10,5 posto bruto plaće, uključujući i sve provizije i bonuse. Plan je taj postotak dignuti na 12 posto od 2025. godine. Ako želi, zaposlenik može i sa svoje strane izvršiti dodatnu uplatu.

Kakvi su planovi CO mirovinskih fondova za unaprjeđenjem modela dobrovoljne mirovinske štednje?

Smatramo kako je dodatna štednja za mirovinu nužnost za svakog zaposlenog na hrvatskom tržištu rada, osobito u kontekstu trenutne demografske situacije i predviđanja o budućim potrebama za mirovinskim prihodima.

To pokazuje kako postoji veliki potencijal za povećanje broja članova i poboljšanje učinkovitosti sustava.

S obzirom na važnost štednje za mirovinu u sve nesigurnijem financijskom okruženju, unaprjeđenja poput automatske prijave i većih poreznih olakšica mogu imati ključnu ulogu u osiguravanju bolje budućnosti za sve zaposlene osobe na našem tržištu. Vjerujemo da bi se time značajno povećala uključenost građana u sustav dobrovoljne mirovinske štednje, što bi dugoročno imalo pozitivan učinak na životni standard građana u mirovini.