Zbog topljenja leda oko Sjevernog pola, norveška naftna kompanija Statoil otkrila je ovih dana već drugo, golemo nalazište nafte i plina u Barentsovom moru. Lako je moguće da tamo leži oko pola milijarde barela nafte
Potraga za naftom daleko na sjeveru pred obalom Norveške nipošto nije laka - niti uvijek okrunjena uspjehom. U proteklih tridesetak godina bilo je više od devedeset probnih bušenja, ali u posljednjih nekoliko mjeseci tragači su čak dva puta imali veliku sreću.
U travnju 2011. Statoil je već našao bogato podmorsko nalazište na polju Skrugard. U ponedjeljak su na polju Havis opet bili uspješni. Nije isključeno da su ta dva polja povezana, jer su međusobno udaljena oko sedam kilometara. Potraga je dosad bila gotovo nemoguća zbog trajnih slojeva debelog leda, ali zbog klimatskog zatopljenja taj posao postao je lakši, objasnio je direktor Statoila Helge Lund. Štoviše, on je optimist i vjeruje da će na tom području pronaći još nalazišta nafte.
Nafte sve manje
Norveška je i dalje jedna od najznačajnijih zemalja izvoznica nafte i plina. Zauzima sedmo mjesto na svjetskoj ljestvici. Ali otkako je sredinom 70-ih pronađena nafta pred obalom Norveške, ta zemlja zapravo izvozi sve manje nafte, a sve više plin. Tako je prošle godine uspjela izvući oko dva milijuna barela na dan - što su još samo dvije trećine onoga što je eksploatirala u rekordnoj, 2001. godini.
Otkriće nafte je zapravo tek prvi korak i potrebno je još mnogo investicija kako bi se i iz ovih novih nalazišta moglo izvlačiti 'crno zlato' koje bi moglo dospjeti do benzinskih crpki tek koncem ovog desetljeća. Upravo zbog golemih troškova u pronalaženju i eksploataciji nafte, norveški Statoil je u tom projektu morao naći pomoć drugih kompanija, pa sada mora dijeliti i nađene resurse. Polovica od pronađenog ostaje Statoilu, 30 posto pripada talijanskom koncernu Eni, a ostatak norveškom državnom koncernu Petoro.
Iako pronalazak novog naftnog polja i naznake da bi tamo moglo biti još nafte ohrabruju s obzirom na strah od iscrpljivanja goriva, takvi uspjesi ne bi trebali odvratiti društvo od ideje da hitno potraži neku alternativu. Jer i tih, po procjenama Statoila, od 400 do 600 milijuna barela nafte koliko leži u poljima Skrugard i Havis, nije baš puno u usporedbi sa zalihama polja Statfjord koje je otkriveno 1974. Ono je izvorno sadržavalo oko 3,6 milijardi barela nafte, ali se već više od tri desetljeća neumorno eksploatira.
Štoviše, s obzirom na sve veću potražnju nafte u industrijskim velesilama, stručnjaci procjenjuju kako bi svjetska zajednica mogla biti razmjerno mirna tek ako bi se negdje pronašla čak dva ekvivalenta Saudijskom poluotoku. Ali o takvim golemim i nepoznatim zalihama može se zasad samo maštati.
