Nakon poveće hajke zbog štetnih učinaka parabena, oni su kod većine proizvođača doista izbačeni iz upotrebe, ali činjenica je da su tek dio konzervansa koji se koriste u preparativnoj kozmetici, ali i nekim medicinskim kremama te losionima za površinsko, tj. dermalno nanošenje. Drugi konzervansi su i dalje tu, a sada je njihova razina drastično podignuta. O njima se slabo priča.

Zapeo mi je za oko jedan kojeg sve češće viđam na pakiranjima proizvoda (prijevodi naših uvoznika su često katastrofalno netočni) – methylisothiazolinone. Često se koristi u kombinaciji s konzervansom methylchloroisothiazolinone, dok sam ga u mlijeku za tijelu našao samog. Konzervansi su često na samom dnu popisa sastojaka, što znači da ih u određenom proizvodu ima najmanje.

Nerijetko znam čuti od zaposlenika kozmetičkih tvrtki ili zastupnika da je riječ o tako malim količinama da nema potrebe brinuti se, no ako zbrojimo količinu na mjesečnoj ili godišnjoj razini, priča je sasvim drukčija i logika tih ljudi ne drži vodu. Jasno je da se malo tko licka i maže svaki dan, ali problem je što te kemikalije ostaju u organizmu i neke je praktički nemoguće izbaciti van kada jednom uđu u krvotok.

Methylisothiazolinone i methylchloroisothiazolinone bi se trebali koristiti u jako malim dozama te isključivo u proizvodima koji se ispiru – dakle, ispod šest minuta da bi kroz kožu ušli u krvotok. Proizvodi za čišćenje lica, šamponi i slični proizvodi su ih puni. Pitam se, pitam što li taj konzervans radi u mlijeku za tijelo kada se i proizvođači, međunarodne zdravstvene institucije i udruge zaštite proizvođača slažu da u proizvodima koji se ne ispiru direktno oslabljuje i oštećuje kožu.

Koriste se zajedno jer jedino tako mogu učinkovito zaštititi protiv bakterija i gljivica. Dugotrajne posljedice čak i vrlo malom postotku izloženosti tim konzervansima još uvijek nisu dovoljno istražene. Ukratko, to su neurotoksini koji se koriste radi kontrole i smanjenog razvoja mikroba u otopinama baziranima na vodi. Kod osjetljive kože, a svaka će postati takvom kod redovite upotrebe ovih kemikalija, mogu  se pojaviti opekline, kontaktni dermatitis i ostale alergijske promjene na koži.

Apeliram na vas da prije kupnje kozmetičkih proizvoda svakako pročitate popis sastojaka proizvoda. Ako niste sigurni ili se ne sjećate je li određeni sastojak štetan, guglajte ga ili pitajte nekoga tko se razumije.

Konzervansi koje treba izbjegavati

Znam, možda je najbolje da vam napišem popis konzervansa koje biste trebali izbjegavati. Kopirajte sljedeći popis na mobitel tako da uvijek bude s vama.

Parabeni – propyl, isopropyl, butyl, isobutyl te metyl. Parabeni u tijelu oponašaju estrogen, a pronađeni su kod 98 posto žena u raku dojke. Svatko, ali doslovce svatko od nas ih ima bar negdje u tijelu. Ometaju pravilno funkcioniranje endokrinog sustava i stvaraju poremećaje u razvoju.

Quaternium, DMDM hydantoin, urea – sve vrste - i bronopol. Ukratko, ispuštaju formaldehid. Iznimno kancerogen i vrlo jak konzervans. Mogu biti u raznim kremama, losionima, gelovima i dezodoransima. Još su i neurotoksični te izazivaju alergijske reakcije.

Benzalkonij klorid. Povezuje se s teškim iritacijama te alergijama kože, očiju i dišnih putova. Iznimno štetan za astmatičare i ljude koji boluju od ekcema. Sadrže ga i brojni deterdženti za čišćenje i neki lijekovi za prehlade. Čestom upotrebom može dovesti do rezistencije, tj. otpornosti bakterija.

Methylisothiazolinone i methylchloroisothiazolinone. Naši današnji antiheroji. Neurotoksini koje svakako treba izbjegavati.

Još bih vezano uz antimikrobne te antifungalne supstance spomenuo i triclosan. Često ga nalazim u tekućim sapunima za ruke, a u onim tvrdima u obliku triclocarbana. Ima ga i u nekim maramicama i gelovima za dezinfekciju ruku. Ometa rad štitnjače i reproduktivnih hormona. Kada su običan sapun ili alkohol prestali biti dovoljni? Smiješno je da triclosan/triclocarban ne ubijaju bakterije ništa jače, dok redovita upotreba također stvara otpornost bakterija.

Neću zagovarati upotrebu prirodne kozmetike, kao ni da se sami kod kuće igrate ludih znanstvenika mućkajući razna ulja, masti, eterična ulja ili ekstrakte da bi dobivali kozmetičke preparate à la naturelle. Netko može s vremenom razviti alergiju na neku biljku na koju dotad nije imao nikakvih loših reakcija, tim više ako se od oka dodaju sastojci i ne radi u sterilnim uvjetima.

Kupovna prirodna kozmetika često sadrži etilni alkohol koji služi kao konzervans, a i on djeluje štetno, iako daleko manje od konzervansa koje sam gore spomenuo.

Ono što vam mogu reći jest da isprobavate dječju kozmetiku, običnu ili prirodnu dok ne nađete proizvode koji će vam po teksturi i mirisu odgovarati. Napominjem da i kod dječjih proizvoda nekih tvrtki treba paziti na sastojke. Ne zaboravite da često plaćamo brand i marketing, ne nužno i kvaliteta.

Hranite li se zdravo i živite li jednako tako, koža će blistati iznutra i neće vam biti potrebno ništa osim najosnovnijeg da biste bili prelijepi. Prigrlite sebe i opustite se.