Žene izložene kemikalijama u širokoj upotrebi suočene su, čini se, s povećanim izgledima za rak jajnika i druge određene vrste raka, što uključuje udvostručene izglede za melanom, prema novom istraživanju koje je financirala američka vlada. Otkrivene su poveznice između žena s dijagnozom raka i visoke izloženosti fenolima, a koji se obično koriste u pakiranju hrane, bojama i proizvodima za osobnu njegu
Koristeći podatke koje je prikupio Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), tim akademskih istraživača pronašao je dokaze da su žene s dijagnozom nekih 'hormonalno uzrokovanih' vrsta raka bile izložene određenim perfluoriranim i polifluoriranim alkiliranim tvarima (PFAS), a koje se koriste u tisućama kućanskih i industrijskih proizvoda. Studija, objavljena sinoć u znanstvenom časopisu Journal of Exposure Science and Environmental Epidemiology, nije pronašla sličnu povezanost između kemikalija i dijagnoze raka kod muškaraca, izvještava Guardian.
Te kemikalije osobito mogu poremetiti funkcije hormona specifične za žene, što potencijalno povećava njihove izglede za rak povezan s hormonima, utvrdili su istraživači. Hormonski aktivni karcinomi česti su i teško ih je izliječiti, zbog čega je iznimno važno dublje ispitati potencijalne uzroke iz okoliša, rekli su istraživači.
'Ljudi bi trebali biti zabrinuti zbog ovog jer znamo da postoji široka izloženost tim kemikalijama i imamo dokumentirane podatke o tome', rekao je Max Aung, glavni istraživač i docent na Medicinskom fakultetu USC Keck. 'Ove kemikalije mogu povećati rizik od različitih zdravstvenih ishoda i mogu promijeniti vaš biološki put... To je važno znati kako bismo mogli bolje spriječiti izloženost i ublažiti rizike', rekao je Aung.
Gotovo je nemoguće izbjeći izlaganje PFAS-u, jer su kemikalije toliko raširene u okolišu. Ponekad se nazivaju 'vječnim kemikalijama' jer se prirodno ne razgrađuju, pa ostaci PFAS-a mogu postojati u vodi, tlu, zraku i hrani. Riječ je o skupini od preko 4700 umjetnih kemikalija korištenih u raznim potrošačkim proizvodima i industriji zbog njihovih jedinstvenih kemijskih i fizičkih svojstava, uključujući otpornost na ulje i vodu, temperaturu i kemikalije.
Gdje ima PFAS-a?
Primjerice, PFAS se koristi u pjenama za gašenje požara, neljepljivim metalnim premazima za tave, papirnatim pakiranjima hrane, kremama i kozmetici, odjeći i tekstilu za namještaj, bojama i fotografijama, kromiranju, pesticidima i lijekovima. Dostupne su vrlo ograničene informacije o tome koji se specifični spoj PFAS-a koristi za koju primjenu i u kojim razinama u Europi, navodi Europska agencija za okoliš (EEA).
Procjenjuje se da 97 posto Amerikanaca ima PFAS u krvi, prema CDC-u. Američka Geološka služba (USGS) pak navodi da je 45 posto pitke vode u SAD-u kontaminirano PFAS-om.
Također, istraživači su otkrili razlike u žena iz različitih rasnih skupina – veze između PFAS-a i raka jajnika i maternice uočene su uglavnom kod bijelih žena, a povezanost između kemikalija poznatih kao fenoli i raka dojke uočena je uglavnom kod žena ostalih boja kože. Istraživači su rekli da nije jasno zašto točno postoje takve razlike, ali mogle bi biti posljedica prehrambenih navika i blizine izvora zagađene pitke vode, između ostalih čimbenika.
Podaci pokazuju da su žene s većom izloženošću dugolančanom spoju koji se zove PFDE imale dvostruko veće izglede za raniju dijagnozu melanoma, a žene s većom izloženošću dvama drugim dugolančanim spojevima PFAS-a, PFNA i PFUA, imale su gotovo dvostruko veće šanse za istu dijagnozu. Također, pronađena je veza između PFNA-e i raka maternice.
Rad ne dokazuje da je izloženost PFAS-u i fenolima dovela do ovih dijagnoza raka, rekli su istraživači, ali je snažan znak da kemikalije igraju ulogu u tome i da ih treba još proučavati. Ima tisuća tipova PFAS-a, a istraživanja o njihovim učincima na zdravlje još uvijek se razvijaju, iako su određeni tipovi PFAS-a već povezani prethodnim znanstvenim istraživanjima s višestrukim zdravstvenim problemima, uključujući rak, smanjenu plodnost i bolesti bubrega.
Uz Aung, studiju su proveli istraživači povezani s Programom za reproduktivno zdravlje i okoliš na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu, Sveučilištem Južne Kalifornije i Sveučilištem u Michiganu.