Prema novome zakonu, kao špijunaža se može okarakterizirati ne samo infomiranje druge države, nego i međunarodne organizacije. Koje – to tek treba vidjeti - u tome i jest stvar.

Pritom se, upozoravaju moskovske Vjedomosti, kao kriminal može tretirati i 'financijska, materijalno-tehnička, konzultantska i druga pomoć'. Znatno se postrožuju i zatvorske te novčane kazne za odavanje državne tajne. Ruski mediji upozoravaju da će i sama namjera potrage za informacijom označenom kao državna tajna biti kažnjiva, bez obzira na to je li riječ o suradnji sa stranim agencijama ili nekom drugom razlogu.

Domaći protivnici autoritarnosti i strani kritičari, koji dolaze mahom iz demokratskih zemalja zapada, već godinama tvrde da je, pored proklamirane nacionalne sigurnosti, pozadinska svrha ovog i sličnih akata prigušivanje onog dijela domaćeg civilnog društva koje kritizira i proziva vlast te jačanje atmosfere straha i nepovjerenja – pa i paranoje u ruskome društvu.

Časopis Argumenti i fakti upozorava da prema novim pravilima 'čak i službena suradnja s inozemnom nevladinom organizacijom može biti proglašena nezakonitom ako državne službe ustanove da je ta organizacija radila protiv Rusije'.

S druge strane, neki novinari poput bivšeg urednika u oporbenoj Novoj gazeti, Romana Šleinova, tvrdili su da se u kontekstu slabo razvijenog civilnog društva u Rusiji neke strane organizacije doista upuštaju u djelatnosti koje nisu vezane isključivo za humanitarno djelovanje. Danas, međutim, rusko civilno društvo jest ojačalo, čemu je pridonijelo umreživanje putem interneta, ali i masovno nezadovoljstvo zbog posljednjih parlamentarnih i predsjedničkih izbora te duboko ukorijenjene korupcije od koje boluje ruski državni aparat.

Vjedomosti podsjećaju da je projekt zakona koji proširuje shvaćanje pojmova 'špijunaža' i 'izdaja države' ubačen u proceduru još 2008. godine. No tada se Putin bio privremeno povukao iz Kremlja jer po ustavu nije smio biti predsjednik tri mandata zaredom. Njegov štićenik Dmitrij Medvedjev blokirao je zakon i poslao ga svojoj adminsitraciji na doradu.

No, povratkom Putina, nedorađeni zakon vratio se u proceduru, a tijekom triju čitanja u Dumi nije se našlo mnogo protivnika. Tek je Sergej Mironov, šef stranke Pravedna Rusija, ustvrdio da se formulacije zakona mogu iskoristiti za 'pritisak na neistomišljenike i ometanje rada novinara'. Pa ipak, od 377 zastupnika, samo dva su glasala protiv: to je još jedan argument onima koji tvrde da stvarni politički pluralizam u Dumi ne postoji i da su sve četiri stranke koje u njoj sjede blisko povezane s Kremljem.

Dosad je zbog kršenja zakona o špijunaži i izdaje državne tajne bilo procesuirano relativno malo ljudi. Od 2009. do 2011. godine bila su samo dva slučaja špijunaže (inozemni građani) te 15 slučaja 'izdaje države'. Većinom su posrijedi bili ljudi iz vojnih i policijskih redova koji su slali povjerljive podatke preko granice.

Nova inicijativa koja se pripisuje uredu predsjednika Putina samo je jedna u nizu novih metoda i zakona koje se u Rusiji kolokvijalno naziva 'pritezanjem šarafa'.

U prvih pola godine trećeg Putinovog mandata usvojene su i drakonske novčane kazne za mitingaše koji se okupljaju na demonstracijama čije provođenje vlast nije dozvolila. Svim međunarodnim organizacijama koje djeluju na području Rusije, uključujući i one humanitarnog karaktera, službeno je prišivena etiketa 'stranih agenata', što u ruskom diskursu nosi jasne špijunske konotacije.

Među događajima koji su dodatno antagonizirali rusko društvo jest i presuda dvjema članicama skupine Pussy Riot, koje su zbog svetogrdnog performansa u moskovskom Hramu Hrista Spasitelja (bez materijalnog uništavanja i fizičkog nasilja) osuđene na dvije godine zatvora.