Andrija Hebrang stariji rođen je na izmaku 19. stoljeća kod Virovitice. Nakon povratka s talijanskog fronta u Prvom svjetskom ratu seli se u Zagreb te sudjeluje u sindikalnim aktivnostima i radničkom pokretu, a 1925. godine postaje šef zagrebačke partijske organizacije. Četiri godine kasnije poslan je u Lepoglavu i osuđen na 12 godina robije.

Na slobodu izlazi tek dva mjeseca prije osnivanja Nezavisne Države Hrvatske, početkom 1941. Ponovno se aktivira u partijskim strukturama te postaje tajnikom Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske. Na slobodi se nije dugo zadržao.

Godine 1942. zatekao se u kući Ivana Srebrenjaka Antonova u zagrebačkom Vrapču te je u pucnjavi s ustaškim organima reda ranjen u sljepoočnicu. Tri dana bio je u komi, a na to oko gotovo pa je izgubio vid.

Ljubav u NOB-u

Razmijenjen je nakon nekoliko mjeseci te se krajem iste godine ženi Olgom Strauss. Hebrangu je to bio drugi brak. Iz prvog braka također je imao sina Andriju, a on je preminuo 1937. godine. Njegova 14 godina mlađa druga supruga dolazila je iz židovske obitelji iz Pakraca, a prethodno je bila udana za židovskog trgovca Kohna, s kojim je imala sina. Slijedom ustaških rasnih zakona, Olgin sin je, prema izvorima, ubijen u Jasenovcu, uz još 50-ak članova njezine obitelji, a ona je u to vrijeme bila aktivna sudionica narodnooslobodilačkog pokreta.

Olga i Andrija 1943. dobivaju kćer Dunju, ali i posvajaju dječaka koji je u ratu ostao bez roditelja. Krajem rata Andrija postaje meta partijskih antifederalista. Naime, začetnik je stvaranja Federalne Države Hrvatske, inicirao je osnivanje hrvatske novinske agencije (TAH) kao hrvatske inačice Tanjuga, a zamjeralo mu se i to što je u ZAVNOH-u dao mjesta i članovima HSS-a te Srpskom klubu vijećnika. Uz to je uveo katolički i pravoslavni vjeronauk u škole.

Sukob s tvrdom boljševičkom strujom

Svi ti potezi tvrdoj boljševičkoj liniji u Beogradu bili su dokaz za navodno Hebrangovo desničarenje i separatističke ideje, stoga on polako gubi povjerenje partijskog vodstva. Smijenjen je s mjesta glavnog tajnika Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske. No nakon rata, 1946., iste godine kada je dobio sina Andriju, u novoj vladi Federalne Narodne Republike Jugoslavije postaje ministar industrije i predsjednik Privrednog savjeta te Savezne planske komisije.

Godinu kasnije dobiva i sina Branka, no te 1947. kola polako kreću dolje. Smijenjen je s ministarskog mjesta, a početkom 1948. kreće njegov progon. Iz kućnog pritvora odveden je sredinom te godine pod sumnjom da je surađivao s ustašama kao špijun. Pritvoren je u beogradskom zatvoru Glavinjača, u kojem će se uskoro naći i njegova supruga Olga. Istraga protiv Hebranga nikada nije službeno dovršena, a presude nema.

'Optužba da je Hebrang bio sovjetski agent i da je podržao Rezoluciju Informbiroa pojavila se naknadno, kad je postalo očevidno da mu se ne može pripisati špijunaža za ustaše', piše Pavle Kalinić u tekstu za stručni časopis Politička misao 1996. godine.

Tijela nema

Tadašnje vlasti službeno su navele da je Hebrang izvršio samoubojstvo u zatvoru zabivši se glavom u radijator, no izvori navode da u njemu uopće nije bilo radijatora. Kao datum njegove smrti navodi se 11. lipnja 1949. godine. Obitelj nikada nije doznala gdje se nalazi njegovo tijelo iako je nakon osamostaljenja države na najvišoj razini tražena dokumentacija o tome iz Beograda.

U isto vrijeme počinje kalvarija Hebrangove obitelji. Djeca Andrija, Dunja i Branko s majkom su u kućnom pritvoru, a sredinom 1948. dolaze i po Olgu Hebrang. Posvojenog dječaka šalju u dom, a troje djece završava kod očeve sestre Ilonke na zagrebačkoj Kustošiji.

Olgi rekli da su joj djeca mrtva

Olga je u zatvoru Glavinjača bila tri godine u samici, potom je robijala u Požarevcu i Slavonskoj Požegi. 'Rekli su joj da joj je sve troje djece mrtvo, a nama su pak rekli da nam je majka mrtva. Kad su je pustili, nakon devet i pol godina, zapovjedili su joj promjenu prezimena - to je bio uvjet da dobije posao jer je imala nas troje male djece koji smo do tada bili kod tete', govorio je Hebrang.

Olga mijenja prezime u Markovac, a njezina djeca nakon punoljetnosti vraćaju svoje prezime – Hebrang. 'Na svoj 19. rođendan drugi put sam 'rođen' kao Hebrang', kazao je prije nekoliko godina ovaj HDZ-ovac. Njegova majka, koja je preminula 1997., godinama se borila za službenu rehabilitaciju Andrije Hebranga starijeg, a ostatak obitelji potom i za rehabilitaciju same Olge Hebrang.

Hrvatski sabor je 1992. godine donio Deklaraciju o osudi uhićenja i ubojstva Andrije Hebranga. Obitelj je mnogo puta bezuspješno pokušavala preko najviših instanci tražiti od Beograda dokumente o smrti oca te je posljednje počivalište Andrije Hebranga starijeg i dalje nepoznato.