Nenad Zakošek, profesor na Fakultetu političkih znanosti, definira aktualnu rekonstrukciju Vlade kao pokušaj premijera Plenkovića da popravi narušenu vjerodstojnost, što je glavna parola HDZ-a. Taj pokušaj, smatra Zakošek, uspio je samo napola: do rekonstrukcije je uistinu došlo, ali za uspjeh nedostaju još dvije komponente.

'Rekonstrukcija Vlade nije bila dovoljno radikalna. Premijer nije išao dovoljno daleko da smijeni i ministra zdravstva Milana Kujundžića, jer su loše planirane reforme u sektoru zdravstva veliki uteg ove Vlade. Propuštena je prilika da se s drugim čovjekom pokuša napraviti stvarni zaokret u zdravstvu, ne u smjeru privatizacije primarne zdravstvene zaštite nego racionalizacije upravljanja u bolnicama i osnaživanja zdravstvenog menadžmenta. Mi imamo vrhunske liječnike, a loše upravljanje', dijagnosticira Zakošek.

Profesor upozorava i da Plenkovićeva komunikacijska strategija nije dobra, što je veliki hendikep jer je građanima važan upravo način na koji on komunicira svoje namjere i kadrovske odluke.

'Ovako, dojam je da se ne želi suočiti s problemima, da eskivira, traži izgovore, koristi auto-viktimizirajući diskurs pa se može čuti prizvuk da postoji neopravdani pritisak medija. Naravno da premijer ne može reći da je neki njegov ministar lopov, ali može reći da neće podržati ministre za kojima se vuku repovi iz prošlosti ili da Vlada treba podići razinu djelotvornosti uoči predsjedanja EU-om. U političkoj učinkovitosti komunikacija čelnih ljudi je jako važna', ističe Zakošek.

Plenković do idućih parlamentarnih izbora mora pokazati daleko višu razinu učinkovitosti i konkretne rezultate pa je donekle razumljivo da ministra financija Zdravka Marića postavlja na poziciju potpredsjednika Vlade, rezonira Zakošek. Nije mu, međutim, jasno zašto je premijer kroz rotaciju funkcija zadržao ministra Marka Pavića, koji nije dobro odradio posao oko mirovinske reforme, definitivno ne kada je u pitanju njezin komunikacijski dio.

'Fiskalna politika je jedino područje u kojem se Vlada može pohvaliti da je nešto postigla, a Marić je najavio daljnje korake porezne reforme i to će mu možda biti formula za osvajanje biračke podrške sljedeće godine. Premijer je nagradio Marića potpredsjedničkom funkcijom zbog njegovog dobrog rada, a po izboru Davora Božinovića očito je da u tom statusu želi imati doista sebi bliske ljude. Svi drugi će se morati dokazivati', kaže Zakošek.

Zakošek odgovara i na pitanje je li uopće ovolika rekonstrukcija realno bila potrebna, s obzirom da se u posljednjoj godini mandata obično ne očekuju velike promjene u pojedinim resorima.

Podsjeća da je pritisak javnosti bio velik i prije nego je ministar Lovro Kuščević podnio ostavku, što je uvelike štetilo cijeloj Vladi.

'Strategija je bila da se napravi temeljita rekonstrukcija, da se maknu ljudi koji iritiraju javnost i oni koji nisu dovoljno djelotvorni. Premijer je u tom smislu napravio ono što je bilo jedino pametno, jer zamjena samo onih koji su dali ostavke ne bi bila dovoljna. Da je ova rekonstrukcija bila popraćena i dobrim objašnjenjem, što nije bio slučaj, premijer je rejting mogao dići još i više. Sada ostaje vidjeti kako će se novi ministri ponašati', kaže Zakošek.

Na razmišljanja da je Plenković pokazao i neku vrstu političke hrabrosti, s obzirom da je nekim smjenama možda otvorio i nove frontove u stranci i Saboru, ili se na neki način dodatno kompromitirao, Zakošek odgovara sljedeće:

'Premijer na neki način pokušava održati ili ojačati svoj autoritet, prvenstveno unutar stranke, a onda i kao premijer. Da, njegov je autoritet poljuljan. Trebao je samouvjereno, s dovoljnom dozom iskrenosti izaći pred novinare, a ne pred njih slati predstojnika svog Ureda. Jasno je da se ne može sve razotkriti, ali treba biti dovoljno uvjerljiv i ne muljati. Premijerova vjerodostojnost ovako je kompromitirana njegovim ponašanjem u kriznim situacijama.'

Da je premijer jasno istupio oko razloga rekonstrukcije, da nije spuštao nego da je podizao moralnu ljestvicu po pitanju tereta koji ministri vuku i prije svojih mandata u Vladi, bilo bi drukčije. Ovako, ostaje osjećaj da on sve to radi čisto iz političkih razloga, ističe Zakošek.

'Nije poslao poruku da ipak ima neku viziju i moralne standarde koje treba realizirati. Pogledajte samo kako neki drugi političari koriste komunikaciju kao izrazito važan resurs. To su pokazali Emmanuel Macron i Pedro Sanchez, to pokazuje Ursula von der Leyen. Ona je svoju poziciju na vrhu Europske komisije izborila svojim govorom u Europskom parlamentu. Ne trebate biti vrhunski retoričar, važno da je da građani vašu komunikaciju dožive autentičnom, prepoznaju jasne poruke, kao i moralni i politički profil koji može naići na većinsku podršku. To nedostaje u Hrvatskoj; sjetite se samo Milanovića, Karamarka i Oreškovića', podsjeća Zakošek.

Zakošek smatra da će u slučaju da se nekom ministru stolica zatrese zbog neke afere nestati svi pozitivni efekti rekonstrukcije.

'To bi stvarno bila katastrofa. Ako premijer nije iskoristio sve ove dane da provjeri te kandidate, onda mu je sve uzaludno. Međutim, ništa se neće dogoditi ako se otkriju neke bagatelne stvari jer treba razlikovati o čemu je riječ. Postoji razlika, recimo, između tereta Zdravka Marića i Martine Dalić, a propust upisivanja kuće u katastar nije isto što i paket kupovine i prenamjene zemljišta, kao što nisu isto ni prometna nesreća i koruptivni odnosi s trgovcima automobila', objašnjava Zakošek.

Što se tiče Plenkovićeve pozicije u HDZ-u, jasno je da on mora i dalje mora surađivati s Milijanom Brkićem i dijelom vodstva stranke koji je preostao iz doba Tomislava Karamarka.

'Plenkovićev legitimitet ne proizlazi iz pobjede na stranačkim izborima, gdje nije imao protukandidata nego iz uvjerljive pobjede na parlamentarnim izborima. U onoj mjeri u kojoj vodstvo stranke može očekivati da njihov predsjednik i dalje jamči izborni uspjeh HDZ-a, on će eventualno moći nastaviti s nekim reformama i kadrovskim rješenjima. Ostaje status quo: iako je malo smanjio udio Karamarkovih ministara, Plenković još uvijek ne kontrolira ni vodstvo ni stranku do kraja, ali stranka ga treba jer nema bolje rješenje', definira Zakošek.

Po njegovom sudu, predsjednički izbori bit će važan signal, ali sve će zapravo ovisiti o parlamentarnim izborima. Iako se dosta priča o velikoj koaliciji HDZ-a i SDP-a, profesor ne vjeruje u takav scenarij.

'Plenković mora osigurati takav izborni rezultat koji će mu omogućiti da formira koalicijsku Vladu dovoljno stabilnu i bez SDP-a ili bez stranaka lijevog centra, ali možda s nekom drugom centrističkom strankom, koja će se iskristalizirati do tada. Ne bude li to uspio, mislim da on neće opstati. Sanader je osigurao izbori uspjeh HDZ-a uz pomoć HSLS-a, njemu je ta stranka bila ovo što je danas Plenkoviću HNS. Karamarko je imao Orbanovski koncept, mislio je okupiti svu desnicu i žestokim zaokretom udesno osvojiti parlamentarnu većinu, ali ispalo je da Hrvatska ipak nije Mađarska. Govorilo se da je Plenković nastupio s namjerom da reformira stranku, ali bojim se da HDZ ne može funkcionirati ako nisu klijentelistička stranka, ako ne mogu ponuditi dovoljan broj pozicija na lokalnim i regionalnim razinama i u državnim poduzećima', upozorava Zakošek.

Objašnjava da, uz klijentelističke stranke, postoje i programske stranke, tamo gdje su biračima važne vrijednosti i sadržaj u smislu određenih politika. HDZ-ovci su, međutim, svašta u stanju progutati ako im stranka osigurava vlast i sinekure. Ujedno, oni nisu ideološki određeni onoliko koliko pokušavaju prikazati oni koji su govorili u ime navodne konzervativne većine, poput Karamarka, Kolinde Grabar Kitarović ili Željke Markić.

'Biračko tijelo HDZ-a nije toliko ideološki desno, niti je baš u nekim stavovima jasno profilirano jer slijedi smjer rukovodstva, recimo u pitanjima odnosa prema EU. HDZ je bio žestoko nacionalistička stranka pod Ivom Sanaderom na splitskoj Rivi, a onda je zajedno s njim izašao na proeuropski put. Ankete našeg Fakulteta pokazivale su da su birači HDZ-a slijedili taj zaokret: 2007. godine, podrška ulaska Hrvatske u EU bila je najveća kod birača HDZ-a i SDP-a.

Općenito, u svjetonazorskim stvarima koje su važne Katoličkoj crkvi i katoličkim pokretima, hrvatsko biračko tijelo je puno manje konzervativno nego što bi oni htjeli. Naše ankete pokazuju i da većina ljudi kontinurano podržava pravo na pobačaj. Tek je kampanja za referendum za definiciju braka taj postotak spustila na blizu 50, ali nikada ispod; sad je opet oko 70 posto onih koji smatraju da pobačaj treba biti potpuno slobodan. U jednoj katoličkoj zemlji, zapravo čudi tako velik postotak', kazuje Zakošek.

Komentirajući rekonstrukciju Vlade, profesor na Fakultetu političkih znanosti Višeslav Raos napominje da je rekonstrukcija došla nešto ranije nego što bi se očekivalo s obzirom na to koliko premijer voli otezati s odlukama, nadajući se kako se neće steći dojam da on nešto radi pod pritiskom medija.

'Ovom rekonstrukcijom premijer Plenković uspio je obezvrijediti saborske inicijative za opoziv određenih ministara, premda su bili prikupljeni potpisi i za ministra zdravstva Milana Kujundžića. Kad se počelo govoriti o široj rekonstrukciji Vlade, spominjalo se i njegovo ime, ali on ipak ostaje ministar. Bilo je zapravo puno ideja o tome gdje će Plenković napraviti kompromis, odnosno hoće li ipak djelomično pokušati zadovoljiti desno krilo stranke.

To nije nužno napravio, ali čini se da Milijan Brkić, naravno koliko se može vidjeti, nema nekih većih objekcija kadrovskim rješenjima', kaže Raos, dodajući da se definitivno nastojalo zadovoljiti načelo zastupljenosti županijskih organizacija.

Upozorava, međutim, da je dvosjekli mač ono što Plenković već duže vrijeme radi: promovira mlade ljude, nekad i vrlo mlade.

'S jedne strane, možete reći da on time unosi osvježenje i razbija stare strukture, ali s druge strane i da možda nema svoju bazu u HDZ-u pa je tek stvara, promovirajući ljude koji će mu biti izrazito lojalni. Pa i neki od ovih kojima je sada zahvalio na suradnji trebali su biti zahvalni kada im je neke stvari oprostio, poput Gabrijele Žalac, koju je još u vrijeme kada se sve ono događalo mogao vrlo jednostavno zamoliti da podnese ostavku ili joj se tada zahvaliti.

Međutim, pustio ju je, možda zato što u tom trenutku nije imao bolje kadrovsko rješenje, ali dijelom možda i zato što je procijenio da će mu biti korisna kao netko tko ima jake veze na terenu, što znači i s onim dijelom stranke koji mu nije previše sklon', tumači Raos.

Što se tiče novih ministara, činjenica je da su državni tajnici efektivno osposobljeni voditi ministarstva, ali problem je političke prirode, tj. njihove političke težine.

'I sama kandidatura Gordana Grlića Radmana, koji jest dobar izbor za novog šefa diplomacije, pokazuje da Plenković, koji dolazi iz tog ministarstva, ne želi neku dominantnu osobu koja bi ga mogla zasjeniti. I Marija Pejčinović Burić imala je diplomatski pedigre, ali nikad nije imala političku težinu u HDZ-u. Plenković prvenstveno osnažuje sebe s time da promovira nove kadrove, ali pritom ne želi ljude koji imaju težinu u stranci i koji bi mogli previše samostalno djelovati', ističe Raos.

Plenkovićeva hrabrost očituje se pak u tome da je napravio vrlo široku rekonstrukciju Vlade pa i u tome što je usprkos različitim pritiscima zarotirao ministra Marka Pavića, umjesto da ga je smijenio, dok je mudrost pokazao time što je u obraćanju javnosti gledao da pohvali ministre u odlasku.

'Time što je naglasio ono što on smatra da je bilo dobro u njihovu radu, nastojao je prevenirati da mu postanu buntovni i prerastu u problem. Mislim da će premijer u tome uspjeti. Naravno da ova rekonstrukcija neće zatvoriti sukobe prema Brkiću, Kovaču ili Stieru, ali HDZ je opet preživio do izbora.

U HNS-u mogu pričati što god žele, no ni njima nije do izbora. S druge strane, Davor Bernardić je imao nekoliko jako dobrih izjava i mogao bi privući birače, ali i dalje nisam siguran da je on pripremio svoju stranku za izbore i da bi toliko dobro prošao da su izbori sada ili za mjesec dana. Dakako, ova rekonstrukcija je daleko od idealne, ali da se Plenković izvukao i preživio još jednu gadnu situaciju - izgleda da jest', konstatira Raos.

I opet, što ako se nekom od novih ministara otkrije ozbiljna afera?

'Mediji su već počeli dublje čačkati. Ako i nađu nešto, pretpostavljam da će to biti benigno naspram ovoga što smo imali. Iako, i tu postoje velike razlike u težini, pa čak i između slučajeva Gorana Marića i Lovre Kuščevića', zaključuje Raos.