Otmica Antonije Bilić, čija će se sudbina rasvjetljavati i u sljedećoj godini, pokazala je hrvatskim građanima kako se otmice, silovanja, a najvjerojatnije i ubojstva ne događaju samo u američkim filmovima i krim-serijama. Sedamnaestogodišnja maturantica iz sela Krička kod Drniša, nestala je 7. lipnja stopirajući na Drniškom mostu.

Zaslugom njezinih dviju upornih starijih sestara, Ane i Katarine Bilić koje su konstantno bile policiji za vratom, potraga za Antonijom stavljena je na najvišu razinu. Stotine pripadnika policije i Gorske službe spašavanja, ali i volontera, danima je češljalo krški teren. Gotovo dva tjedna nakon nestanka tragovi su potvrdili kako je Antonija bila u kamionu Dragana Paravinje. Raspisana je međunarodna tjeralica, a monstrum je krajem lipnja nakon četiri dana potjere uhićen u susjednoj Bosni i Hercegovini, u Donjim Srđevićima kod Srpca.

Četrdesetrogodišnji kamiondžija rodom iz Zemuna nakon uhićenja započinje igru mačke i miša s hrvatskom policijom, ali i s pravosudnim tijelima Hrvatske, BiH i Srbije. Priznaje kako je Antoniju ubio, kako ju nije silovao te daje detaljan opis mjesta gdje je u Krku bacio njezino tijelo. Nakon višednevne najmasovnije potrage tijekom koje je pročešljano tisuće kvadratnih metara krša, korito rijeke Krke i nekoliko jezera, od kojih je jezero Brljan potpuno isušeno, nije nađen niti jedan trag koji bi potvrdio Paravinjinu priču, on sam, mijenja iskaz, kaže da je priznanje iznuđeno batinama. U BiH je u međuvremenu nepravomoćno osuđen zbog silovanja 2005. godine u Istočnom Sarajevu, a u Srbiji u ožujku 2004. pravomoćno osuđen na četiri i pol godine zatvora zbog silovanja i pokušaja silovanja.

Pola godine od nestanka, Antoniji i dalje nema traga; Hrvatska je, iako tijelo nije nađeno, podignula optužnicu protiv Paravinje za teško ubojstvo mlade Drnišanke. Paravinju, koji je trenutačno u šibenskom zatvoru, Hrvatska ponovno izručuje u BiH s obzirom na to da se u Sarajevu mora pojaviti na izricanju pravomoćne presude. Ovaj monstrum, koji je u zločinu gotovo ponovno ujedinio države bivše Jugoslavije, održao je lekciju aljkavim pravosudnim tijelima s obzirom na to da se od 2004., kada je u Srbiji za njim raspisana međunarodna tjeralica, slobodno šetao Slovenijom, BiH i Hrvatskom.

Dok je potraga za Antonijom Bilić stranice crne kronike punila prije i tijekom ljeta, rujan je bio rezerviran za 'terorizam'. Dana 13. rujna u okolici Knina odjekuju jake detonacije, pucaju stakla, a mještani iz okolice grada sklonjeni na sigurno. Požar niskog raslinja zahvatio je i prostor vojno-skladišnog kompleksa Pađane u kojem su bile skladištena minsko-eksplozivna sredstva iz Domovinskog, ali i Drugog svjetskog rata. Narednih dana, skladište je uslijed brojnih eksplozija sravnjeno sa zemljom, a okolica doslovce zasipana dijelovima mina i granata.

Policijsku potragu za krivcem nakratko je prekinula dojava kako je požar kod skladišta podmetnuo Srpski revolucionarni pokret. No dva dana kasnije, ustanovljeno je kako je riječ o izmišljotini Petra Penave, bivšeg dužnosnika MORH-a i hrvatskog političkog emigranta. Terorizmu ni traga, no propustima itekako. Okoliš oko samog vojnog skladišta, ali i u njegovom krugu nije bio održavan, stoga je vatra koja je buknula izvan kruga skladišta lako došla do njega i proširila se na objekte.

Famozni kombi i otmica djece

Lažna dojava u terorizmu u rujnu otvorila je vrata poplavi lažnih dojava o otmicama djece u listopadu. Famozni kombi tamne boje danima je viđan čas u Lici, čas u Zagrebu, pa u Koprivnici… Muškarac za volanom i žena na mjestu suvozača presreću osnovnoškolce na putu iz ili prema školi te ih mame da uđu u kombi. Navodno su i neki slatkiši bili u igri. Roditelji, djeca i ravnatelji škola u panici, policija puše i na hladno, traži famozni kombi u sporno vrijeme na snimkama nadzornih kamera, no kombiju ni traga. Dječja mašta uz pomoć medija i Facebooka ovoga su puta odigrali svoje. Policija je sve dojave okarakterizirala kao neutemeljene.

Osim navedenih, neuobičajenih slučajeva sa stranica 'crne', 2011. se nažalost nije razlikovala od prethodnih godina; obiteljsko nasilje, monstruozna ubojstva, stravične prometne nesreće samo su dijelovi kockica u crnom mozaiku. Hrvatsku je tako nedavno šokiralo svirepo ubojstvo djelatnice mjenjačnice na Braču, a novac je vrlo čest motiv najtežih zločina. Da pritom krvna veza nema nikakvu težinu, pokazuje i 21-godišnji Dejan Čemerika koji je zbog duga ubio svog deset godina starijeg bratića.

No zločini u obitelji ili među parterima uglavnom su zločini iz strasti: 'Žena supruga ubola nožem', 'Nožem izbo ženu jer ga je htjela napustiti', 'Zadavio partnericu', 'Ubio ljubavnicu pred očima njezine djece', samo su neki od naslova rubrike koji svake godine ponovno podsjećaju na činjenicu da se nasilje unutar obitelji i nasilje nad ženama ne smanjuje. Do rujna ove godine ubijeno je 11 žena, a u cijeloj 2010. ubijeno je ukupno 13 žena.

Djeca nažalost nisu izuzeta iz crne statistike. Osim što stradavaju u prometu, poput nedavnog nesretnog slučaja iz Rijeke kada je otac slučajno pregazio petogodišnjeg sina, pamtimo stravičan požar kod Garešnice u kojem je smrtno stradala dvogodišnjakinja i njezin jednomjesečni brat. Funkcioniranje sustava za socijalnu skrb ponovno je došlo pod povećalo javnosti sredinom prošlog mjeseca kada je u Vodnjanu otac, koji se borio za skrbništvo nad djetetom, ubio svog petogodišnjeg sina, a potom izvršio i samoubojstvo.