Sada već bivši ministar gospodarstva i održivog razvoja otišao je iz Vlade, barem se za sada čini, zbog 'zapovjedne odgovornosti' jer mu je njegov posebni savjetnik Jurica Lovrinčević, čovjek na kojem je inzistirao, kako je u otpusnici naznačio premijer, radio iza leđa. Lovrinčević je, prema pisanju Nacionala, reketario lokalnu televizijsku postaju i dilao informacije iz Ministarstva oporbi - preciznije Mostu.

Filipović je otišao ni mjesec dana nakon što je na bolničkom krevetu smijenjen Mario Banožić. Bivši ministar obrane izbačen je iz Vlade dok se nalazio u polusvjesnom stanju u šok-sobi nakon što je u maglovito nedjeljno jutro neoprezno pretječući izazvao prometnu nesreću. U njoj je dolazeći iz suprotnog smjera poginuo vozač kombija Goran Šarić. Protiv Banožića je prije pet dana konačno podignuta kaznena prijava i prijeti mu višegodišnja kazna zatvora.

Iz prve postave Plenkovićeve vlade, sada već davne 2016. godine, ostali su samo ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved te ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.

Osipanje je počelo nedugo nakon izbora, kada je premijer otpustio Mostove ministre jer su podržali oporbeni zahtjev za izglasavanjem nepovjerenja ministru financija Zdravku Mariću. U hrvatsku političku antologiju već je ušla rečenica koju je tada iznenada izgovorio Plenković: 'Molim tajnicu da pripremi odluku o razrješenju tri Mostova ministra.'

Iz Vlade su tako izbačeni ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, ministar pravosuđa Ante Šprlje te ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović. Odmah potom napustio ju je i četvrti mostovac, ministar uprave Ivan Kovačić, koji je izbjegao smjenu na sjednici samo zbog toga što nije bio prisutan na njoj. Ovdje treba naznačiti da neki dovode u pitanje pravo premijera, bilo kojeg, da smjenjuje ministre jer se prema Ustavu imenuju i razrješuju u Hrvatskom saboru.

Kako bilo, ministri su smijenjeni, a vrlo brzo Plenković je nove koalicijske partnere našao u HNS-u i nastavio suvereno vladati Hrvatskom do danas. No zato je putem nastavio gubiti ministre kao odraz nekakve karme koju je sam započeo odbacivanjem koalicijskih partnera iz Mosta, u kojima je od tada pronašao 'arhineprijatelje'.

Nakon mostovaca odletio je, a bio je izbor samog Plenkovića, ministar obrazovanja Pavo Barišić u lipnju 2017. godine. Iz Vlade je otišao nakon što se našao pod pritiskom javnosti zbog optužbe da je u disertaciji plagirao samog sebe. Službeno objašnjenje bilo je da je Barišić napustio Vladu u koalicijskom preslagivanju nakon što je kooptiran HNS. Zamijenila ga je Blaženka Divjak. Kasnije je optužba o plagijatu odbačena sa Sveučilišta u Augsburgu, ali kao što se kaže - prošla baba s kolačima.

Godina 2018. započela je aferom Borg, zbog koje je ministrica gospodarstva Martina Dalić ostala bez pozicije. Riječ je aferi koja je izbila nakon što je otkriven sadržaj privatnih mailova grupe Borg, u kojoj je sudjelovala, kada se saznalo da su zakon lex Agrokor pisali oni koji su kasnije u tvrtkama za koje rade preuzeli vrlo, vrlo unosne savjetničke poslove na restrukturiranju Agrokora. Plenković se teška srca odrekao Dalić te ju je dugo i čvrsto branio. Ona je pak podnijela ostavku na zajedničkoj konferenciji za medije s premijerom, a on je tada kazao da je Dalić tijekom svoga mandata dala velik doprinos gospodarstvu, nacionalnoj strategiji reformi i uvođenju eura, kao i baveći se krizom u Agrokoru. Karijerno utočište pronašla je kasnije na čelu Podravke, kompanije u državnom vlasništvu.

Zanimljivo je to da ju je na čelu Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta zamijenio Darko Horvat, a on je 2022. godine postao prva osoba koja je završila u Remetincu sjedeći u ministarskoj fotelji. Bivšeg ministra Horvata Uskok tereti da je 2018. kao ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta, s pomoćnicom Anom Mandac, na poticanje suokrivljenika nezakonito dodijelio bespovratnih 2,6 milijuna kuna.

Ministar vanjskih poslova Davor Ivo Stier napustio je fotelju nakon neslaganja s vrhom stranke oko koalicije s HNS-om - smatrao je, naime, da je HDZ-u prirodniji partner Most - a njegova nasljednica Marija Pejčinović Burić otišla je 2019. godine jer je izabrana za glavnu tajnicu Vijeća Europe.

Ni ta godina nije bila mirna među Plenkovićevim ministrima. Osim Pejčinović Burić, koja je napredovala, niz drugih ministara nije otišao s lovorikama. Ministar graditeljstva i prostornog uređenja Lovro Kuščević podnio je ostavku u srpnju 2019. godine nakon višesatnog sastanka s premijerom u središnjici stranke zbog velike štete nanesene njemu, Vladi i HDZ-u pisanjem medija o nezakonitom nekretninskom mešetarenju ministra dok je bio načelnik Općine Nerežišća na Braču. Prema tadašnjim medijskim navodima, Kuščević se tog novca domogao malverzacijama zemljištima, izmjenama prostornog plana, stečajem i preprodajom poslovnih prostora. Istraga protiv njega pokrenuta je u rujnu 2019., nakon što je podnio ostavku na dužnost ministra uprave.

Uslijedio je odlazak Gorana Marića, ministra državne imovine do srpnja 2019. godine, kada je podnio ostavku nakon niza nekretninskih afera. Svoje mjesto pod suncem našao je kasnije kao savjetnik uprave u Hrvatskim cestama. Idući izbori pomeli su i Marićevo ministarstvo te više ne postoji kao samostalna upravna jedinica.

Samo dva dana nakon Marićeve ostavke, u opsežnoj rekonstrukciji Vlade Plenković je smijenio još troje ministara: aferama opterećene Gabrijelu Žalac (regionalni razvoj i fondovi EU-a), Tomislava Tolušića (poljoprivreda) te Nadu Murganić (demografija, obitelj, mladi i socijalna politika).

Jedan od najtežih gubitaka za premijera Plenkovića svakako je bio odlazak Gabrijele Žalac, tadašnje ministrice regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Snažno je zagovarao Žalac, bila je njegov izbor te i danas nerado odgovara na pitanja o njoj. Prije pet dana Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) u Zagrebu službeno je pokrenuo novu istragu protiv nje jer je navodno novcem EU-a jela po restoranima i slavila rođendan. Iz Vlade je otišla pod teretom optužbi za korupciju.

Protiv nje je podignuta optužnica i zbog zlouporabe položaja i ovlasti u aferi Softver, a ime joj je spominje i u aferi Vjetroelektrane s Josipom Čulinom ex Rimac. Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić spominjao se pak u brojnim aferama, a nešto kasnije zaradio je optužnicu zbog muljanja s fondovima EU-a, odnosno 2,5 milijuna kuna za svoju vinariju, što je dobio pod čudnim okolnostima.

Početkom 2020. godine Plenković je razriješio dužnosti ministra zdravstva Milana Kujundžića. Smjena je uslijedila kao rezultat niza nekretninskih afera jer ministar nije znao dobro objasniti odakle mu sve što posjeduje i zašto to nije prijavio u imovinskoj kartici. Kujundžić je odbijao dati ostavku jer nije vidio ništa sporno u svojim postupcima pa ga je Plenković smijenio. Otkaz ministru objasnio je nedovoljnim angažmanom u borbi s koronavirusom, a koji se u to vrijeme kao tamni oblak počeo nadvijati i nad Hrvatskom. Prije samih izbora 2020., ostavku je dao i ministar obrane Damir Krstičević nakon pada vojnog školskog aviona u kojem su poginula dva pripadnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva kod mjesta Biljane Donje pokraj Zadra.

HDZ je glatko pobijedio na koronaizborima 2020. godine, a tijekom pandemije nije bilo smjena. Kada se epidemiološka situacija smirila, ministri su opet počeli letjeti iz Vlade.

Nakon već spomenutog Horvata, vrlo brzo, već u svibnju te godine, iz Vladinog ministarskog vlaka iskočila su još tri vagona, odnosno ministra: Tomislav Ćorić (gospodarstvo i održivi razvoj), Josip Aladrović (rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalne politike) i Boris Milošević (bez portfelja). Ćorić je navodno napustio Vladu zbog zamora materijala, a rastanak mu nije teško pao jer je vrlo brzo zasjeo u fotelju viceguvernera u HNB-u.

Aladrović je otišao nakon što se našao na udaru DORH-a, iz kojeg je zatraženo da mu se skine imunitet zbog sumnje da je nezakonito zapošljavao dok je bio na čelu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Kadar SDSS-a Boris Milošević također je morao otići jer se našao pod lupom DORH-a. Krajem prošle godine podignuta je optužnica protiv Miloševića, Horvata, Tolušića i Aladrovića u dva kraka istrage pokrenute zbog navodnih nezakonitosti s dodjelom poticaja. Nikad u povijesti nisu jednom optužnicom bila obuhvaćena četiri bivša ministra.

Potom je, na vlastiti zahtjev, u srpnju prošle godine otišao ministar financija Zdravko Marić. Iako su javnost jako intrigirali razlozi njegova odlaska, oni nisu posve razjašnjeni.

U siječnju ove godine Vladu su napustili ministar graditeljstva Ivan Paladina te ministrica fondova EU-a i regionalnog razvoja Nataša Tramišak. Paladina je otišao jer nije uspio ubrzati obnovu u potresu stradalih krajeva, što je HDZ-u počelo stvarati političku štetu, a Tramišak pod nikad do kraja poznatim razlozima. I tako smo stigli do Banožića, potom i Filipovića, kojem je glave došao savjetnik.

Ako se osipanje ovim ritmom nastavi i u idućem razdoblju, može se očekivati da izgubimo još kojeg ministra. Krajnji rok do kojeg se trebaju održati idući parlamentarni izbori tek je sredina rujna 2024. godine.