Ništa od suvremenih postrojenja biotehnološke, farmaceutske i prateće industrije s 1.500 radnih mjesta na južnom ulazu Varaždina koja su, kako je najavljivano, Varaždinu, ali i cijeloj Hrvatskoj trebala omogućiti ulazak među zemlje s najvišim tehnologijama. Gradsko vijeće podržalo je u četvrtak raskid ugovora koji su Grad Varaždin i poduzeće Biotehnološki park Varaždin sklopili još 2005. jer deset godina kasnije na zemljištu od gotovo 800 tisuća kvadrata, umjesto najavljenog ulaganja od 50 milijuna eura u prvi hrvatski biotehnološki park, i dalje leže bale smeća uokolo u koji se sade tikve i kukuruz
S obzirom na stanje na terenu i protok vremena, u Gradu Varaždinu zaključili su da bi najbolje bilo raskinuti ugovor o zajedničkom poduhvatu, pa makar zbog toga platiti 5,3 milijuna kuna obeštećenja ugovornoj strani – zagrebačkom poduzeću Biotehnološki park Varaždin (BPV). Opravdanje za to nalaze prije svega u Ugovoru o zajedničkom poduhvatu koji su 25. studenog 2005. sklopili tadašnji gradonačelnik Ivan Čehok i Peter Thür, član uprave BPV-a, zagrebačkog poduzeća koje je osnovala ciparska tvrtka First Croatia Portfolio Limited čiji je pak osnivač bila američka tvrtka First Croatia Real Estate LLD iz američke države Delaware.
U tom ugovoru, sklopljenom na rok od sedam godina, navodi se kako se želi 'ustanoviti okvir za provedbu investicijskih programa tijekom slijedećih sedam godina, a moguće i na dulje razdoblje'. Taj program, odnosno projekt prvog hrvatskog biotehnološkog parka obuhvaćao bi 'najmanje 55.000 – 77.000 kvadrata bruto razvijene površine poslovnog i proizvodnog prostora koji će ulagač ponuditi na prodaju ili u zakup korisnicima'.
BPV se obvezao da će uložiti 50 milijuna eura u roku od sedam godina, od čega 10 milijuna u roku od tri godine. Tijekom 18 mjeseci od potpisivanje trebao je osigurati obvezujući ugovor s velikim trgovačkim društvom koji će koristiti objekt od minimalno 15.000 kvadrata, promovirati projekt diljem svijeta, pripremiti za to dokumentaciju te uložiti 'napore za uspostavljanje suradnje s akademskom zajednicom'. Izgradnja objekta od 15.00 kvadrata i sve ostalo trebalo je započeti unutar tri godine, ali pod uvjetom da Grad ispuni svoje obveze.
Grad se obvezao da će u roku od osam mjeseci uložiti 'napore da područje stekne status slobodne zone na 15 godina', napore da se da se u roku od godine dana izmjesti dalekovod čije troškove 'ulagač nije dužan snositi', zatim 'napore kako bi ulagač imao pravo na korištenje najpovoljnijih stopa poreza i olakšice', kao i da 'neće s trećim osobama sklapati nikakve ugovore koji se odnose na biotehnološku, farmaceutsku ili drugu sličnu visokotehnološku djelatnost niti promovirati nijedan drugi sličan ili jednak projekt' koji uključuje i IT proizvode.
U ugovoru iz 2005., koji nosi oznaku povjerljivo i javnosti nije bio dostupan, Grad Varaždin se također obvezao da će do lipnja 2006. donijeti izmjene i dopune Prostornog plana kojima bi se, uz ostalo, izuzela iz zone mogućnost smještaja odlagališta otpada, odnosno preseliti bilo koji pogon ili poslovni subjekt udaljen kilometar 'koji bi mogao utjecati ili ekološki ugrožavati projekt' te sanirati zemljište.
Troškovi ovih izmjena, koje plaća BPV, ulaze u ukupne troškove projekta, kao i ulaganja u infrastrukturu, projekte te promidžbe. Posebno se naglašava da je BPV uložio ili odmah može uložiti iznos ne manji od 10 milijuna eura u razvoj i marketing projekta, a što je potpisom potvrdio Grad (…) koji će sklopiti ugovor o osnivanju prava građenja' na nekretninama u Brezju površine 779.796 m2 . Po prestanku prava građenja, koje je utvrđeno na 99 godina, svi koji imaju objekte 'imaju pravo na naknadu za zagrade' koju je Grad dužan isplatiti u roku od mjesec dana.
U dijelu koji se odnosi na uvjete raskida ugovora stoji da je ulagač ovlašten jednostrano raskinuti ugovor ako 'Grad bez opravdanog razloga ne ispuni ili kasni s ispunjenjem bilo koje svoje obveze', ako nekretnine izgube status slobodne zone ili ako električni vodovi ne budu izmješteni u roku od godine dana. Grad je pak mogao raskinuti ugovor ukoliko u roku od 18 mjeseci ne zakupi najmanje 15 tisuća kvadrata, ali samo ako je zemljište u Brezju steklo status slobodne zone u roku od osam mjeseci od potpisivanja ugovora
Godinama nijedna od ugovornih strana nije ispunjavala preuzete obveze i ugovor bi došao kraju da njegovo trajanje u studenom 2012. nije produljeno za još dvije godine aneksom koji je potpisao gradonačelnik Goran Habuš. No prošle su i te dvije godine, a Grad Varaždin nije ispunio ništa od silnih obveza, počevši od osiguranja statusa slobodne zone (što je danas bespredmetno), pomoći oko premještanja dalekovoda pa do uklanjanja bala koje su u Brezje počele stizati još u svibnju 2005, odnosno šest mjeseci prije nego što je sklopljen Ugovor o zajedničkom poduhvatu! A svega 18 mjeseci od potpisivanja ugovora BPV je trebao izgraditi ili započeti gradnju prvog objekta, ali to se nije dogodilo ni do danas. U međuvremenu, odnosno tijekom proteklih godina, tvrtka BPV je za promidžbu i projektnu dokumentaciju uspjela utrošiti više od 37 milijuna kuna, koliko su iznosili njezini preneseni gubici na kraju 2013. godine.
Usprkos silnom utrošenom novcu, poduzeće BPV, odnosno poslovno bliska Midia Grupa, tijekom deset godina nije javnosti predstavila nijednog potencijalnog ulagača u biotehnološki park u Brezje koje je zbog općepoznatih prilika danas puno teže dovesti, posebice u sektor kao što je biotehnologija. Zbog svega toga gradska je vlast odlučila raskinuti ugovor uz obeštećenje.
Isplatom 5,3 milijuna kuna tvrtci, Gradu ćemo vratiti 780.000 kvadrata zemljišta u Brezju koje se procjenjuje na oko 11 milijuna eura. Ovo je prilika da ispravimo neodgovornost pojedinaca koji su prije 10 godina potpisali takav ugovor koji se nikad nije smio potpisati. Problemi oko ovog ugovora, kao i POS-a, proizvodi su dva velika uma i vizionara – ustvrdio je varaždinski gradonačelnik Goran Habuš osvrćući se na nedavnu izjavu Radimira Čačića kako je Varaždin bio najuspješniji u Hrvatskoj dok je postojala uspješna politička suradnja između njega i Ivana Čehoka
Habuš se složio s prijedlogom vijećnika da se od bivšeg gradonačelnika Čehoka te njegovih zamjenika i bivših vijećnika zatraži očitovanje o okolnostima koje su dovele do sklapanja dvojbenog ugovora, a vijećnik Zlatan Avar zatražio je čak i da se preispita njihova moguća kaznena odgovornost. Tome se čudi bivši varaždinski gradonačelnik koji smatra da problem nije u ugovoru, već smeću odloženom na području gdje je trebao biti park.
'Meritum stvari nije ugovor, već to da se nije maknulo smeće koje smo najprije namjeravali odvesti do Koprivnice. Za to sam potpisao ugovor sedam mjeseci nakon sklapanja ugovora o zajedničkom poduhvatu, ali bale ipak nisu htjeli prihvatiti. One su i danas u Brezju, iako je dodijeljena koncesija za njihovo uklanjanje u roku od četiri mjeseca', upozorava bivši varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok koji veli da ugovor ne može biti loš jer je zemljište od Vlade RH dobiveno po dva eura, a pravo građenja ustupilo bi se po deset eura po kvadratu
Dodaje da ne vidi nikakav problem u tome što se BPV-u obećala pomoć oko osnutka slobodne zone u Brezju i druge stvari budući da se pomagalo i drugim poduzetnicima.
'Probleme sa strujom imali smo i u Slobodnoj zoni Varaždin, ali smo to riješili u dogovoru s HEP-om koji bi isto shvatio da ne može dalekovod ići po sredini nečijeg zemljišta', naglašava Čehok te napominje da se zemljište u Brezju dobiveno od Vlade RH moralo u tri godine privesti gospodarskoj namjeni ili bi se izgubilo.
Zbog svega toga, drži da se neopravdano gubiti ulagač koji je mogao pokrenuti biotehnološki park jer je imao 'neke predugovore', ali i da u tome i nije uspio Grad ne bi ništa izgubio.
Danas nemamo ništa osim smeća na zemljištu koje se dalo Varkomu, iako BPV i tu ima pravo građenja!? Dok se Grad sa svima tuži, BPV će otići još uz milijunsku odštetu, a dao je jamstvo, napravili su projekte i Vlada je stala iza projekta 2007. godine. No što su mogli napraviti dok je smeće tu? Kad je tu dalekovod', pita Čehok koji je uvjeren da bi se – da je ostao na vlasti - riješilo i pitanje farme Ivana Hudoletnjaka koja se nalazi u sredini BPV-ovog zemljišta koje, usput rečeno, ni danas (i) zbog toga nije zaokružena poslovna cjelina.
Zbog čega biotehnološki park nije izgrađen ni nakon deset godina, možda najbolje govori dokument kojim su vijećnici podržali mirni razlaz između Grada Varaždina i investitora uz obeštećenje.
'Grad nije (bio) u mogućnosti ukloniti balirani otpad s lokacije Brezje, niti su izmješteni nadzemni električni vodovi, a sve uslijed objektivnih razloga. Protekom vremena, a uslijed nemogućnosti razvoja Projekta unutar ugovorenih rokova, odnosno odgovarajućih aneksa, između ugovornih strana više nije izgledno da će se Projekt nadalje razvijati, posebno imajući u vidu promijenjene okolnosti na tržištu EU-a, ali i Republike Hrvatske. Uslijed navedenih okolnosti niti ulagač ima osigurana sredstva za realizaciju Projekta niti daljnjeg interesa u razvoj Projekta', navodi se, uz ostalo u dokumentu o sporazumnom raskidu ugovora iz 2005. godine.
Nemogućnost rješavanja piramide baliranog otpada navodi se, očigledno, kao jedan od razlog raskida, iako je Grad Varaždin još preklani odabrao koncesionara za njegovo uklanjanje u roku od 120 dana (ali još uvijek nije s njim potpisan ugovor), a isto tako još uvijek je važeći ugovor o obradi otpada u MBO postrojenju iz 2008. koji je, doduše, prvostupanjskom presudom proglašen ništetnim!?
