Kampanja svakoga dana počinje prije zore - taman da se stigne na vrijeme zakukurikati pred biračima. Radimir Čačić jučer je rano ujutro osobnim automobilom krenuo iz Varaždina, kratko se odmorio na benzinskoj pumpi u Rijeci, a već u 11 sati bio je u odijelu. Tek se tamo, sprema za uvjeravanje građana, susreo sa šefom SDP-a Zoranom Milanovićem. Šef HSU-a Silvano Hrelja, na pulski Narodni trg došao je nešto ranije te popio kavu u društvu nekoliko pripadnica ljepšeg spola. Napustio ih je zbog Čačića i Milanovića riječima: 'Idem pozdraviti predsjednike!'

Građani su u velikom broju prilazili upravo Čačiću i Milanoviću. Namješteni smiješak, čvrst stisak ruke i riječ ohrabrenja s već uvjerenim građanima, djeluje kao uhodan proces. Koliko im je građana prišlo samo u Puli, teško da je i moguć 'iskreni' razgovor. Ponekad ih netko podsjeti na obećanja koja su dali, na što Čačić odgovara: 'Koje smo mi to obećanje dali? Sjetite se. Nema obećanja!'

U svom govoru pred Puljanima Čačić je taj razgovor s građaninom i potkrijepio: 'Situacija je gadna i bit će gadna! Hrvatska je ovog trenutka zemlja koja troši tuđe novac', poručio je Čačić.

Dok je Čačić govorio, Milanović je stajao pokraj pozornice sa širokim osmijehom na licu. Oni koji prate Milanovića, znaju da je smijeh za njega prilična rijetkost. 'Naručen' kao posljednji govornik, kao zvijezda skupa, odslušao je kolegu Čačića i preuzeo mikrofon uz najveći aplauz okupljenih. Milanović ima nešto drukčiji pristup u uvjeravanju građana da je on najbolji izbor za novog premijera: 'Za uspjehe i neuspjehe, bit ćemo sami odgovorni. Prije ponosa, koji često vodi u oholost, treba nam samopoštovanje.'

Nakon skupa, građani su opkolili čelnike Kukuriku koalicije pružajući im podršku. To su uglavnom stariji građani, penzioneri, uvjereni da je Milanović već dobio izbore. No na samom odlasku s trga, Milanović se susreo i s kritičarima. Sjedeći za stolom u obližnjem kafiću, zaustavili su Milanovića i zamjerili mu što na pozornici nisu istaknuli hrvatsku zastavu. 'Mislila sam vam dati glas, ali sada neću!' rekla je jedna od kritičarki. Milanović se nije dao, ali se nije ni okrenuo i otišao. Objasnio je nekolicini koja ga je stala čak i optuživati da ne voli Hrvatsku, da su u pravu što se zastave tiče, ali da mu ne mogu reći da on ne voli Hrvatsku. Pozdravio ih je s obećanjem da će na sljedećoj stanici - u Rijeci - imati hrvatsku zastavu.

I, gle čuda, na riječkoj pozornici nacionalna trobojnica dobila je značajno mjesto. 'Da, to je propust, nekad je zastava prisutna, nekada nije, ali to nije mjerilo koliko se voli Hrvatsku', rekao je Milanović uvjeren da neki trobojnicu iskorištavaju za pogrešne ideje.

U Rijeci koja je također tradicionalno lijevo orijentirana, okupio se znatno veći broj ljudi. Mladi su uglavnom prolazili preko Korza do svojih kafića, a samo su rijetki bili zainteresirani za razgovor o politici. Čelnici Kukuriku koalicije na tren su izgledali kao članovi popularnog rock benda za stariju populaciju koja se gurala u prvim redovima. Govori su bili sasvim drukčiji, prilagođeni Rijeci, a opet slični - bez konkretnih obećanja, ali sa željom za promjenom.

Kako je bilo na predizbornoj turneji u Puli i Rijeci, pogledajte u videoprilogu tportala.