Jadranka Kosor, kao predsjednica HDZ-a i ujedno čelna osoba hrvatske Vlade, u potpunosti je evoluirala kad je u pitanju odnos prema imenu, liku i djelu Ive Sanadera, njezinog prethodnika na obje pozicije i političara s kojim je nekad vrlo blisko surađivala.

Od toliko puta parafrazirane izjave 'Kud Ivo tud i ja', koju i danas uporno ponavljaju mediji, njezini kritičari i politički protivnici, pa sve do potpunog ignoriranja imena Ive Sanadera prošlo je relativno malo vremena. I baš onako kako u njezinoj sjeni danas hodaju ministri Jandroković, Ivić, Popijač, Čobanković, Milinović, tako je i ona stajala tik do njega svih godina njegova liderstva u HDZ-u te u mandatu i pol koliko je Sanader proveo na premijerskoj dužnosti.

Čak i kad je, preuzimajući čelo HDZ-a nakon što joj je u zagrebačkoj Areni članstvo aklamacijom dalo povjerenje, Jadranka Kosor drhtavim glasom najavljivala da će se stranka pod njezinim vodstvom nastaviti boriti protiv krize, ali i protiv organiziranog kriminala i korupcije te voziti u petoj brzini na putu u EU, Sanader je poručivao da 'ne smije zaplakati'. Neki tvrde da je zaplakala, drugi da nije, no ostalo je nejasno je li to bilo iz radosti ili tuge. Doduše, ponovila je tada još jednu Sanaderovu poruku, upućenu susjednoj Sloveniji, da Hrvatska neće mijenjati teritorij za europsku ulaznicu.

Ni pola godine kasnije, kad se Sanader pučem pokušao vratiti u HDZ, izrekla je drugu povijesnu rečenicu: 'Nitko ne može ostati, a da je otišao niti može otići, a da je ostao.' Naravno, tu je bio i dodatak da 'ne može netko reći: 'Sad se vraćam', nakon krvavih odluka koje je HDZ morao donijeti'. Navodno je isto rekla i samom Sanaderu, a onda ga uklonila s pozicije počasnog predsjednika HDZ-a i izbrisala iz stranke

Samo nekoliko dana javno je poručila da je za nju priča o Sanaderu 'zatvorena knjiga' i očito se godinu i pol drži toga, bar kad je spomen njegova imena u pitanju. Čak i kad se dogodi da govori o Sanaderu, kao prilikom njegovog povratka u Sabor prošle jeseni, nije decidirano izgovarala njegovo ime. Uglavnom je, govoreći o odnosima sa Slovenijom, poručivala da 'neki ni danas ne žele razumjeti da je to bila dobra odluka, ali to je samo njihov problem' ili da se 'ničeg i nikog ne boji'.

Dogodilo joj se tom prilikom da u razgovoru s novinarima uđe 'dublje u bit problema', no opet je bilo kao da govori o nekom potpuno neodređenom: 'Predvidjela sam da će aktivirati mandat. To je već viđeno i na tragu onoga što je napravio 3. siječnja – pokušaj rušenja Vlade i HDZ-a.' Pritom 'ga' je, doduše, optužila i da se udružio sa SDP-om(?!).

Popustila je kad je, početkom prosinca, pobjegao iz zemlje, ali samo za tu priliku. Izjavila je, naime, da su 'sve dok se, i ako se, pravomoćnom presudom ne dokaže suprotno, svi su prema Ustavu nevini' navodeći da, ipak, 'pojedinačne slučajeve ne bi komentirala niti to može'.

Uslijedilo je razdoblje Sanaderovog boravka u salzburškom zatvoru, istupi nekadašnjeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca, na vidjelo su izlazile nove afere, a kad je pukla priča o primanju mita od MOL-a, odbjegli premijer je preko odvjetnika upitao 'jesu li uopće svjesni u što se upuštaju'. Potom se odlučio vratiti u Hrvatsku i pristao na žurno izručenje

'Cijeli taj slučaj je u rukama hrvatskog pravosuđa koje je neovisno i osnaženo. U ime Vlade samo mogu reći da snažno nastavljamo dalje u svim onim projektima koji su važni za osnaživanje neovisnih institucija', prokomentirala je takvu Sanaderovu odluku Jadranka Kosor.

Nakon toga, novinare je upućivala na DORH, potom su novinarska pitanja bila ignorirana, a onda su počeli dobivati samo po 'dobar dan', a odmah potom i 'doviđenja'.