Riječ je, kaže N. Landeka, o kreditnim uredima bez dozvole za rad Ministarstva financija i Hanfe, a koji se predstavljaju kao kreditni posrednici. Ljudi su, najčešće u teškim životnim situacijama, podizali kod njih zajmove temeljem ugovora s investitorom iz inozemstva, za koje se ne zna postoje li uopće, piše Večernji list

Dio ljudi ugovorom o kupoprodaji prenio je kuće na te zajmodavce, drugi su sklopili fiducijarne ugovore a treći, što je najgori oblik zloporabe, ugovore o kupoprodaji nekretnine, a odmah potom i ugovore o najmu iste te nekretnine u kojoj bi zajmoprimac nastavio – umjesto plaćanja rate kredita – plaćati najamninu vlastitog stana.

Na prvom razgovoru u kreditnom uredu provjeravao se vlasnički status i je li nekretnina bez tereta, što je bio jedini preduvjet sklapanja ugovora. 'U svim tim slučajevima zajmodavci su se ponašali kao tipični kamatari. Ne bi se više javljali na telefon, promijenili bi broj telefona, ured... Namjera im je i bila da im ljudi ne plaćaju uredno rate kako bi došli do njihovih nekretnina' prepričava Landeka.

Zbog toga su mete tih kreditnih ureda i bili ljudi u najtežim financijskim situacijama kojima bi ugovorom o kupoprodaji odmah u startu oteli nekretninu. Ostale su zastrašivali, zvali na telefon, dolazili im na kućna vrata, prijetili im...

'Oko 40 tisuća kuća i stanova je na bubnju zbog tih lihvarskih ugovora. Neki su tužili i ishodili pravomoćne presude u svoju korist, no dok to ne uspiju, potpuno su nezaštićeni – smatra Landeka.