Za mještane poljičkih sela Podgrađa i Dubrave to je sasvim normalna pojava jer o poljičkom medvjedu postoje brojna svjedočenja lovaca koji su u zadnjih nekoliko godina imali bliski susret s medvjedom.

Vijest o grdosiji na Perunu digla je na noge lovce lovačke udruge Mosor-Priko iz Omiša čiji predsjednik Nediljko Stanić za Slobodnu tvrdi kako takvo što nije nemoguće.

'Medvjed se već nekoliko godina uvijek u isto vrijeme može susresti u našem lovištu, ali ovako blizu mora nikada nije viđen. Tu je uvijek dva do tri mjeseca godišnje, onda netragom nestane. Gdje točno prezimi, na Mosoru ili Biokovu, teško je sa sigurnošću utvrditi', konstatira Stanić.

U Podgrađu su ga vidjeli kako se sladi trešnjama. On pretpostavlja da medvjeda u poljičko lovište privlači obilje zrnate hrane iz nekoliko automatskih hranilica raspoređenih diljem lovišta. Mosorski ili biokovski medo zasad ne čini veću štetu u lovištu, stoga uživa kultni status jer malo se koje lovište u županiji može pohvaliti da mu medo hoda po njemu.

'Njegov radijus kretanja je zaista zapanjujući. Imamo informaciju da je viđen u susjednom lovištu u Blatu na Cetini, a par dana poslije uočen je tu odmah iznad Podstrane. Gdje mu je sljedeća stanica, teško je odgovoriti, samo da nas ne iznenadi pa se spusti do mora', šali se Nediljko Stanić.

Medvjed je prije nekoliko godina viđen iznad Gornjih Brela gdje se spušta niz biokovske padine najvjerojatnije u namjeri da nastavi prema zapadu, odnosno Mosoru.