Predizborne ankete u Britaniji ukazuju da će u Downing Street uskoro useliti šef Laburističke stranke, 61-godišnji Sir Keir Starmer. Na općim izborima 4. srpnja očekuje se uvjerljiva pobjeda laburista nad konzervativcima aktualnog premijera Rishija Sunaka. Tko je izgledni budući britanski premijer?
Malo tko u Britaniji sumnja u poraz konzervativaca u četvrtak. Iako je Sunak prije mjesec dana tijesno pobijedio Starmera u prvoj predizbornoj TV debati, kasnija sučeljavanja išla su u prilog Starmeru.
U neočekivano oštroj prvoj debati s povišenim tonovima, vođa laburista nastojao je u prvi plan nametnuti različite uvjete odrastanja njega i premijera, pa je spomenuo i da je kao dijete patio kada su njegovoj obitelji zbog neplaćenih računa iskopčali telefon. Također, za razliku od Sunaka, negativno je odgovorio na pitanje bi li posegnuo za privatnim liječnicima kada bi netko iz obitelji morao dugo čekati na operaciju u sklopu javnog zdravstva.
U svom predizbornom programu, laburisti obećavaju političku i gospodarsku stabilnost te poboljšanje rezultata u zdravstvu - uključujući zabranu prodaje cigareta mladima, kao i zabranu brendiranja i reklamiranja e-cigareta kako bi spriječili mlađu generaciju da se navuče na nikotin. Bombastične najave potrebne su laburistima kako bi pojačali doživljaj svog aktualnog, pomalo 'beskrvnog' šefa.
Nakon što je preuzeo dužnost od Jeremyja Corbyna, Starmer je stabilizirao laburiste i vratio ih u mainstream. Ipak, njegov se uspjeh u anketama uvelike pripisuje sunovratu konzervativaca još od skandala Borisa Johnsona, preko kaotičnog upravljanja ekonomijom Liz Truss do aktualnog unutarstranačkog rata - što je jasan znak da bi vrijeme na vlasti moglo završiti, analizira CNN.
Glasna manjina među laburistima kritizirala je Starmera da je previše dosadan i da mu nedostaje uvjerenja. Iako je njegova biografija prilično impresivna, nije baš uzbudljiva. Kao pametno dijete, Starmer je pohađao elitnu državnu školu, umjesto privatne poput mnogih u vrhu britanske politike. Za razliku od dosta svojih kolega, stekao je diplomu prava na Sveučilištu u Leedsu, a tek kasnije upisao je postdiplomski na Oxfordu. Postao je uspješan odvjetnik, specijaliziran za ljudska prava, da bi se naposljetku popeo do jedne od najviših pravnih pozicija u zemlji: šefa javnog tužiteljstva (DPP) za Englesku i Wales. Vitezom ga je proglasila kraljica Elizabeta II 2014. za 'zasluge pravu i kaznenom pravosuđu', pa je Starmer postao prvi laburistički čelnik koji se prihvatio te dužnosti s prefiksom 'Sir'.
Starmer je, međutim, prema standardima modernih političkih vođa, u život krenuo relativno skromno. Rođen 1962., odrastao je u gradiću južno od Londona. Otac mu je bio alatničar koji je radio u tvornici, a majka medicinska sestra koja je imala velikih zdravstvenih problema, zbog čega joj je naposljetku amputirana noga. Iako Starmer do pred sam kraj izborne utrke nije progovarao o financijskim poteškoćama koje su utjecale na njegovu obitelj, kao i o poteškoćama u učenju koje su kočile njegovog mlađeg brata, jasno je da su ta rana iskustva oblikovala Starmerovu politiku. Prisjetio se kako su ljudi s prijezirom gledali njegovog oca jer radi u tvornici i kako su zlostavljali njegovog brata. Njegovi su roditelji bili zainteresirani za politiku, pa su svom najstarijem djetetu dali ime po prvom vođi laburista u parlamentu, Keiru Hardieju.
'On je prvi vođa laburista u generaciji koji govori o klasi i snobizmu', rekao je za CNN Tom Baldwin, autor knjige “Keir Starmer: The Biography”. 'Ovo ga ne čini klasnim ratnikom, već nekim tko razumije različite razine ponosa, težnji i krivnje... Osjeća ubod nepoštovanja koje je njegov otac iskusio... Puno govori o svojoj sestri koja je vodila nesiguran život kao njegovateljica, jer nije išla na sveučilište,' dodao je Baldwin.
U početku je mislio da će pravnu karijeru ostvariti radeći za sindikate, ali kako se njegova politika razvijala u skladu sa studijem, sve su ga više zanimala ljudska prava.
U Parlament je dospio kao 52-godišnjak godine, a u vladu u sjeni ušao je nešto više od godinu dana kasnije. Jeremy Corbyn zadužio ga je za Brexit nakon referenduma 2016. godine, a Starmeru i danas zamjeraju bliskost s Corbynom iako ga se vjerojatni budući premijer odrekao nakon istrage o antisemitizmu. Kritičari Starmera s ljevice kažu da je iskoristio Corbyna i njegovo krilo Laburističke stranke da osvoji stranačko vodstvo 2020. James Schneider, Corbynov bivši šef komunikacija, rekao je za CNN: 'Starmer nije principijelan čovjek. Njegova kampanja da postane vođa laburista bila je sustavno nepoštena. Njegov cinizam i nedostatak politike za poboljšanje života ljudi dovest će do dubokog razočaranja koje bi moglo potaknuti krajnju desnicu ili budući pokret za promjenu.'
Starmer je u raznim razdobljima odgovarao na optužbe da je politički zalutao, rekavši da svoju zemlju stavlja ispred svoje političke stranke, te da je moguće promijeniti stvari samo ako si na vlasti.
Dominic Grieve, konzervativni političar koji je bio državni odvjetnik u Starmerovom mandatu, oduševljeno govori o tom razdoblju. 'Vodio je svoj odjel vrlo učinkovito i djelotvorno u stvarno teškom trenutku jer mu je proračun smanjen. Bilo je uistinu vrlo impresivno', rekao je Grieve za CNN. Grieve je dodao da je Starmer mogao biti učinkovit čelnik jer 'nije zaglavljen godinama političke ideologije ili prtljage... On može vidjeti što nije u redu i može to riješiti.'
The Economist: Starmer bi trebao biti sljedeći premijer
U svakon slučaju, Britanija je, čini se, opet na prekretnici: ugledni Economist ovih je dana u članku naslovljenom 'Keir Starmer trebao bi biti sljedeći britanski premijer' naveo da bi pobjeda laburista, nakon 14 godina vladavine konzervativaca, mogla biti rekordna.
'Da imamo glas 4. srpnja, i mi bismo odabrali laburiste jer oni imaju najveće šanse uhvatiti se u koštac s najvećim problemom s kojim se Britanija suočava: kroničnim i iscrpljujućim nedostatkom gospodarskog rasta', naveli su iz Economista, dodajući da niti jedna britanska stranka ne podržava u potpunosti ideje do kojih oni drže, jer je 'ekonomski konsenzus u Britaniji odstupio od liberalnih vrijednosti - slobodne trgovine, individualnog izbora i ograničenja državne intervencije'.