'To jutro ustao je nešto ranije nego što je uobičajeno. Zajedno smo bili u kući, igrali se i radili model virusa koji je morao napraviti kao projekt iz kemije u 7. razredu. Učio je, pričao s prijateljima na Facebooku i spremio je stvari za školu. Ja sam krenuo u dvorište cijepati drva, a on mi je htio pomoći. No rekao sam mu da je bolje da se priprema za školu. Za 15 minuta vratio sam se u kuću da bih mu skuhao hrenovke. Nigdje ga nije bilo, nije se odazivao, pa sam ga krenuo tražiti po prostorijama. Na katu sam spazio njegovo tijelo kako visi obješeno remenom za hlače za metalnu šipku. Prvo sam mislio da se šali, da je plavom bojom namazao jezik, no već je bio hladan', priča otac koji je potom pojurio u prizemlje kuće po nož, nazvao policiju i hitnu i pojurio prerezati čvrsti remen. Liječnici su stigli odmah, no dječaku spasa nije bilo.

Vijest o tragediji majci su prenijeli kolege koji s njom rade u koprivničkoj bolnici.'Ne mogu shvatiti što se dogodilo, nikad to nećemo znati. Bio je jako dobar dječak, svima je pomagao, imao je puno prijatelja i bio je vrlo dobar učenik. Svaki dan je išao na vjeronauk i igrao je nogomet u lokalnom nogometnom klubu. Svi su ga voljeli. To jutro njegovo se ponašanje nije ni po čemu razlikovalo od uobičajenog', kroz suze je ispričala shrvana majka.

Šokirani roditelji kažu kako je u jutro normalno pričao s prijateljima i da ga nije ništa mučilo. Odlično se slagao i sa starijim sestrama od 16 i 17 godina. Zbog svega, vjeruju da je dječakova smrt bila nesretni slučaj, da se dječak igrao i da su mu skliznule ljestve.

Prije desetak godina, taj je ratni vojni invalid zbog besparice u kojoj se našao bio spreman prodati i svoj bubreg kako bi prehranio peteročlanu obitelj. Tada su mu u pomoć priskočili grad, županija i HVIDR-a i obitelji osigurali kuću koju su, kada su se financijski oporavili, sami nadogradili kako bi imali dovoljno mjesta za troje djece.