Jesu li cijene kvalitetnog privatnog smještaja prenapuhane tijekom ljeta? Mnogi će nakon povratka s godišnjeg provedenog na Jadranu reći da su potrošili više na smještaj, cestarine i trajekte nego na ljetne gušte i doživljaje na samoj destinaciji, no - ruku na srce - zašto bi sedmodnevni boravak u luksuznoj istarskoj vili s bazenom ili nekom drugom visokokategoriziranom objektu trebao koštati manje od tjedna skijanja u susjednim popularnim ski-destinacijama?
Za visokokvalitetan smještaj gosti su spremni platiti više, no i tu ima prostora za korekciju cijena, tvrdi Nedo Penezić iz Zajednice obiteljskog smještaja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, tumačeći nam kako se dogodilo to da nam početkom srpnja najkvalitetniji objekti, poput spomenutih visokokategoriziranih istarskih vila s bazenima, dakle u samoj špici sezone, ne rade punim kapacitetom.
'To vam ovisi o tome s kime imate potpisan ugovor. Globalni turoperatori na cijenu koju traži vlasnik nadodaju svoju maržu, a ona kod nekih iznosi od 40 do 50 posto. No problem je u tome što gost koji je platio više za smještaj kod specijaliziranih globalnih turoperatora, kada dođe na destinaciju, vidi da je jeftiniji istovjetan smještaj u susjedstvu, što je uzrokovalo to da dio gostiju traži direktne kontakte', kaže Penezić.
Iznajmljivači, poučeni time da ih 'deru' globalni turoperatori, pokušavaju sami doći do gostiju, a neki se okreću manjim domaćim agencijama ili popularnim internetskim portalima od kojih je Booking.com u galopirajućem usponu.
'Globalni turoperatori stvarno rade dobar posao i osiguravaju dulju popunjenost, no takav sustav formiranja cijena doveo je do prekoračenja dopuštene razine i prenapregnut je. Međutim nit vlasnici nit agencije nisu se htjeli odreći dijela iznosa. Rezultat je bilo to da su prva tri tjedna u srpnju bila cjenovno previsoka, a to je vrijeme kad naši tradicionalni gosti koji uobičajeno ljetuju u kućama za odmor, poput Bavaraca, zbog kasnijeg početka školskih praznika još ne kreću na godišnji. Na srpanjsku rupu nadovezalo se i loše vrijeme s dugotrajnim oborinama, a s obzirom na to da je cijena preskupa za ostala tržišta, dogodilo se da su neki najkvalitetniji objekti imali početkom srpnja slabiju popunjenost ili su bili prazni', objašnjava Penezić.
Sustav formiranja cijena je prenapregnut pa se gosti okreću drugim, cjenovno konkurentnijim tržištima. 'Mislim da se uvidjelo da se više ne možemo ponašati tako. Vlasnici smještaja i partneri moraju surađivati, pratiti stanje na tržištu i prilagoditi politiku cijena tome te ponuditi možda paket-aranžman tako da gost za istu cijenu dobije nešto više. Ekonomska je kriza i gost također gleda na svaku kunu. Tržište se segmentira - vidimo da su ga 'pomeli' internetski portali za buking.
Domaće agencije plaćaju i PDV, a strane agencije ne, što znači da ćete kao vlasnik apartmana na primjer od portala Booking.com dobiti traženu neto cijenu za smještaj i fakturirat će vam 15 posto za svaki bukirani dan, no morat ćete platiti i 25 posto poreza na dodanu vrijednost na tu proviziju za usluge posredovanja', napominje Nedo Penezić, poručivši u ime privatnih iznajmljivača okupljenih u Zajednicu obiteljskog smještaja HGK da je vrijeme da se glave stave na kup te da se analizira prošla sezona i dobro pripremi za još izazovniju turističku sezonu 2015.
Predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija (UHPA-e) i potpredsjednik Europske udruge nacionalnih udruženja turističkih agencija (ECTAA) Boris Žgomba po pitanju visokih cijena zbog velikih marži turoperatora ističe da prije svega treba odvojiti ono što čini bazičnu cijenu iznajmljivača i ono što je nadgradnja, odnosno dio koji ide specijaliziranim turoperatorima, agencijama i pružateljima internetskih usluga.
'Proces je sličan kao u slučaju proizvođača rajčice koju kupi Konzum i prodaje ju u svom dućanu. Normalno je to da će ta rajčica u dućanu biti kunu do dvije skuplja. U samom povećanju cijene turističkog proizvoda pogrešno je kazati da je uzrok samo u marži ili agencijskoj proviziji. Ono što opterećuje turistički proizvod su fiskalni troškovi, PDV od 25 posto, zatim troškovi distribucije, prodaje i marketinga, a to su oni troškovi koji su potrebni da bi iznajmljivač imao vidljiv apartman.
Alternativa tome je da iznajmljivač, ukoliko bi pojedinačno nastupio na tržištu, mora potrošiti višestruko više. Naravno, pitanje je koliko koja agencija cijeni svoj rad, a to je stvar dogovora. Privatni iznajmljivač bi se trebao upitati je li ono što dobiva adekvatno onome što plaća. Svakako, i agenciji koja unaprijed ulaže novac, u interesu je da bukingom vrati investirano', kaže Boris Žgomba
Na pitanje je li za naše iznajmljivače isplativija suradnja s domaćim ili stranim agencijama, Žgomba preporučuje domaće agencije, a evo i zašto smatra da su one u prednosti: 'Suština je to da stranim portalima, internetskim agencijama i sličnim globalnim organizacijama koje se bave turističkim posredovanjem nije primaran samo jedan proizvod i neka naša destinacija. Posluju na globalnoj razini i za vjerovati je da ne daju onoliko koliko to može domaća agencija. Na primjer turistička agencija na Krku uložit će više napora jer je motiviranija te kao gospodarski subjekt u lokalnom okružju i sama doprinosi tom okružju. Domaći turoperator imat će bolju i kvalitetniju komunikaciju jer bolje poznaje prednosti destinacije', zaključuje predsjednik UHPA-e.
Pozdravlja i ideju o stvaranju burze privatnih iznajmljivača, no ocjenjuje da je to dug proces. Naime, kaže Žgomba, ideja je dobra, ali s obzirom na količinu kreveta privatnog smještaja i puno različitih interesa koje treba objediniti, očito nam predstoji jako zahtjevan posao.
