Mnoge civilizacije u povijesti prolazile su kroz uspone i padove, no malo koja je iščezla tako iznenada i tako temeljito kao kultura Maja. Znanstvenici stoga već desetljećima pokušavaju razjasniti uzroke koji su mogli dovesti do neobično brzog procesa iseljavanja.

Civilizacija Maja vrhunac je dosegnula između 300. i 600. godine nove ere. U tom tzv. klasičnom razdoblju od Gvatemale, preko Beliza do Jukatana niknulo je 60-ak gradova u kojima je živjelo između 60 i 70 tisuća stanovnika. Izgradili su svetišta, igrališta i složene sustave skladištenja vode, obrađivali su polja, raspravljali o filozofiji, bavili se astronomijom i razvili vrlo precizan kalendar.

No zatim se u drugoj polovini šestog stoljeća bilježi početak mračnog doba, poznatog kao 'Nestanak Maja', u kojem su do 1100. nekada napredni gradovi potpuno opustjeli. U pokušaju da odgovore na pitanje zašto su se Maje odselili i kamo su otišli, znanstvenici su razvili više teorija. U fokusu većine njih uglavnom se nalaze klimatske promjene, no ne slažu se sve oko odgovora na pitanje što ih je pokrenulo. Prema nekima uzrok su bili sami Maje odnosno njihova ekstenzivna poljoprivreda, dok druge veću težinu daju prirodnim utjecajima poput vulkanskih erupcija.

U novom istraživanju, predstavljenom na konferenciji 'European Geosciences Union General Assembly', međunarodni tim znanstvenika otkrio je nagli porast razina sumpora u uzorcima leda na obama polovima koji datiraju negdje iz 540. godine nove ere, što odgovara počecima raseljavanja Maja.

Stručnjaci smatraju da je snažan trag u ledu znak da je erupcija morala biti golemih razmjera te da je dovela do katastrofalnih klimatskih i ekoloških promjena u regiji. Neke ranije studije nagovijestile su da bi krivac mogao biti Ilopango u Salvadoru. Međutim, datiranje više uzoraka raznim metodama, uključujući i onu radioaktivnim ugljikom, pokazalo je da vremenski bolje odgovara El Chichon u južnom Meksiku visok 1200 metara.

Kako bi precizno odredio lokaciju vulkana tim je u svojem radu detaljno analizirao vulkanske sedimente iz jezera Tuspan te iz delte rijeka Usumacinta i Grijalva kao i komadiće vulkanskog stakla koje nastaje naglim hlađenjem lave. Korišteni su i zapisi visoke rezolucije tragova polena koji su otkrili utjecaj erupcije na okoliš. Rezultati su konačno uspoređeni s dostupnim arheološkim podacima o mogućim uzrocima nestanka civilizacije Maja.

'Već smo imali datume iz depozita u okolici vulkana, a sada imamo i s udaljenih mjesta. Kada ih kombinirate dobijete 546. godinu nove ere plus ili minus 16 godina', rekao je prvi autor rada Kees Nooren sa Sveučilišta Utrecht.

'Dakle imamo uzak prozor što znači da se erupcija vrlo vjerojatno dogodila 540. godine', dodao je.

Vulkan El Chichon svoju je snagu demonstrirao i u novije doba. U njegovoj erupciji 1982. godine život je izgubilo više od 2.000 lokalnih stanovnika. Tom prilikom u atmosferu je izbacio goleme količine sumpora. No erupcija iz 540. morala je biti još mnogo veća.

Za konačnu potvrdu izvora sumpora u ledu polova trebat će provesti neke dodatne, temeljite kemijske analize, međutim, stručnjaci se slažu da se već sada može reći da je potekao iz nekog vulkana u tropima.

Veliki vulkani u stratosferu izbacuju goleme količine sumpora koji ondje stvara čestice sulfata koje pak reflektiraju zrake sunca, smanjuju količine topline koje stižu do tla i uzrokuju zahlađenje. Ovi sulfati postupno se talože u ledenim korama. Ako se tragovi nađu samo u sjevernim polarnim područjima, to je dobar znak da se erupcija dogodila na sjevernoj polutci. No ako se tragovi nađu na oba pola, izvor je najvjerojatnije u tropima.

Budući da u uzorcima leda na sjevernom polu postoji još jedan snažan trag iz vrlo približnog sloja, koji bi se mogao pripisati nekom vulkanu u Sjevernoj Americi, najvjerojatnije na Aljasci, znanstvenici vjeruju da su dvije erupcije u razmaku od desetak godina izazvale pad prosječnih ljetnih temperatura za oko dva stupnja. Ovu tezu potvrđuju i analize godova drveća iz sjeverne Europe koje ukazuju na vrlo snažno zahlađenje.