Djelomični fosil te životinje, Eocasea martini, koja je imala manje od 20 centimetara dužine, predstavlja 'prvu poveznicu između mesoždera i biljoždera', objašnjava paleontolog Robert Reisz, profesor na Sveučilištu u Torontu, glavni autor otkrića koje je u srijedu objavljeno u američkom časopisu PLOS ONE.

Od kostura Eocasee u Kanzasu su pronađeni dio lubanje, veći dio kralježnice, zdjelica i stražnja noga.

Ta životinja koja je živjela 80 milijuna godina prije pojave dinosaura, pripadala je skupini sinapsida koja uključuje prve kopnene biljoždere i velike grabežljivce, pretke modernih sisavaca.

Prije pojave biljoždera kopnene životinje, sve mesožderi, jele su se međusobno ili su se hranile insektima. Pojava biljoždera 'bila je revolucija života na Zemlji jer je to značilo da su kralježnjaci mogli imati izravan pristup velikim prehrambenim izvorima vegetacije', ističe Reisz.

Kada su se biljožderi namnožili i narasli, postali su važan izvor hrane velikim grabežljivcima, dodao je.

Tako je Eocasea počela proces koji je rezultirao sadašnjim kopnenim ekosustavom u kojem postoji veliki broj biljoždera koji osiguravaju prehrambeni doprinos sve manjem broju velikih grabežljivaca, navodi profesor Reisz.

Ovaj fenomen se kasnije dogodio odvojeno u ostalim skupinama životinja još najmanje pet puta, ističe on.

Koautor istraživanja bio je Joerg Froebisch, paleontolog Muzeja prirodnih znanosti i Sveučilišta Humboldt u Berlinu.