Američki su znanstvenici pronašli novo moćno oružje u borbi protiv otpornih superbakterija, uključujući i notorni Staphylococcus aureus (MRSA)
Novi antibiotik daje se intravenozno samo jednom, u samo jednoj dozi, a ima isti učinak kao snažni antibiotici koji se daju dva puta dnevno 10 dana, pokazala je velika studija koju su proveli stručnjaci s Duke Medicinea.
Prednost oritavancina upravo je u toj činjenici. Naime, većina bolesnika ima sklonost prekinuti terapiju antibioticima čim se osjeti bolje. Na taj način bakterije koje su preživjele razvijaju otpornost na lijekove.
'Oritavancin se razlikuje od ostalih lijekova po svojem dugotrajnom djelovanju', rekao je voditelj istraživanja G. Ralph Corey. 'Ovaj lijek ima dug poluživot što omogućuje da se daje u jednoj dozi', dodao je.
Trogodišnje kliničko istraživanje provedeno je na 2.000 ljudi, a rezultati su objavljeni u časopisu New England Journal of Medicine (NEJM).
Nasumični testovi u kojima je oritavancin uspoređen s vankomicinom pokazali su da su oba imala podjednaki učinak - smanjili su površinu rane za 20 ili više posto u prvih 48 do 72 sata te izliječili infekciju uključujući i onu s bakterijom MRSA.
'Lijek koji se daje u jednoj dozi mogao bi smanjiti broj hospitalizacija ili vrijeme provedeno u bolnicama', rekao je Corey.
Otpornost bakterija na sve veći broj antibiotika jedan je od najvećih problema s kojima se suočava suvremena medicina. Savjetnica britanske vlade za zdravlje prof. Dame Sally Davies prošle je godine upozorila da rezistencija bakterija na antibiotike predstavlja prijetnju čovječanstvu sličnu kao i globalno zatopljenje ili terorizam.
Prema podacima prof. Arjane Tambić Andrašević iz Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević, Hrvatska je pri vrhu europskih zemalja po korištenju antibiotika, a time i broju bakterija koje su otporne na njih.
Život bez antibiotika u suvremenom je svijetu teško i zamisliti. Naime, danas je puno teže ostati bez antibiotika nego prije 100 godina, jer su se mnoge grane medicine u međuvremenu razvile zahvaljujući tome što je rizik invazivnosti bio prihvatljiv budući da smo imali antibiotika.