Bosanskohercegovački umjetnik Veso Sovilj ispijao je kafu u svome omiljenome kafiću u Banjoj Luci kad je po njega stigla policija praćena helikopterima i vojnicima u maskirnim uniformama. Nakon spektakularnog uhićenja priveden je na poligrafsko ispitivanje i prorešetan pitanjima poput: 'Jeste li nekoga ubili u ratu?' i 'Jeste li bili uključeni u šverc cigaretama?'.

Baš kad je pomislio da je cijeli svijet potpuno prolupao, uslijedili su upiti: 'Poznajete li Ješu Denegrija? Je li vam poznat Mladen Stilinović?', i u Sovilja se uvukao crv sumnje. Možda holivudsko privođenje u policijsku postaju nije rezultat pomračenja uma, nego dio scenarija nekog suludog filma.
Nevjerojatnu otmicu Vese Sovilja, koji s kriminalnim miljeom nema nikakve veze, osmislio je banjalučki umjetnik Mladen Miljanović (1981), htijući odati počast svome najdražem profesoru u povodu tridesete obljetnice njegova rada. Najprije je htio snimiti dokumentarac, a onda je, ponukan činjenicom da je Sovilj jedini profesor koji ga je učio da u umjetnosti mora pomicati granice, isplanirao iznimno radikalan video rad pod nazivom 'Namjeravate li da me lažete'.

To zanimljivo ostvarenje, u realizaciji kojega su spremno sudjelovali ministri kulture i unutrašnjih poslova Republike Srpske - što dodaje dodatne kontroverze Miljanovićevu video radu - moguće je pogledati na izložbi 'Laku noć (stanje tijela)', otvorenoj od 5. do 15. listopada u Domu hrvatskih likovnih umjetnika, u sklopu ovogodišnjeg Urban festivala.

Dvanaesto izdanje Urban festivala bavi se politikama sjećanja te pojmovima poput tranzicije i mobilnosti, kao stanjima koja impliciraju bivanje između. Festival je i dalje fokusiran na javni prostor: ulice, trgove i parkove, no jednim dijelom programa ulazi u galerijski kontekst. Tako su u galerijama Bačva i PM Doma hrvatskih likovnih umjetnika postavljene međunarodna izložba 'Između svjetova' i ranije spomenuta izložba jednog od najpoznatijih suvremenih umjetnika u BiH, Mladena Miljanovića.

U samome središtu festivalskoga interesa i ove su godine urbane intervencije na četiri gradske lokacije (Trg Franje Tuđmana, Cvjetni trg, Ilica i Studentski centar). Posrijedi su javni prostori na kojima se 'zloupotreba povijesnih, često nacionalistički zasnovanih mitova, isprepliće s otimačinom javnog prostora i paktovima zasnovanima na političkoj moći i privatnoj ekonomskoj dobiti', kako tumače kustosice Ivana Hanaček, Ana Kutleša i Marijana Rimanić iz udruge Blok koja organizira Festival.

Kustosice podsjećaju da je Studentski centar služio kao sabirni logor za vrijeme Drugog svjetskog rata, što je činjenica koja se često prešućuje. Kako obilježiti stradanja u SC-u, a istovremeno se odmaknuti od tradicionalnog pristupa komemoraciji, pitanje je kojim će se baviti sudionici radionice i okruglog stola, organiziranog u suradnji s umjetničkim kolektivom Četiri lica Omarske iz Srbije.

U Studentskom centru predstavit će se finski umjetnik Kalle Hamm svjetlosnom intervencijom 'Tripartitni slogani o slobodi', osvrćući se na prošlost i budućnost Francuskog paviljona.

Ručnim radom u Ilici bavit će se Džamil Kamanger, iranski Kurd koji živi u Helsinkiju i umjesto goblena veze putovnice i vize za sebe, svoju obitelj koja živi u Iranu... U europskim zemljama najčešće veze ispred izloga dizajnerskih dućana, a u Hrvatskoj će to učiniti ispred napuštenih radnji u Ilici, izražavajući 'solidarnost s malim trgovcima i obrtnicima koji su morali napraviti mjesta za nove načine poslovanja, ne uvijek ispravne'. Intervencije toga tipa umjetnik je počeo raditi u javnom prostoru 2009. godine, komentirajući poziciju imigranata u europskim metropolama i nemogućnost emancipacije u novoj zajednici.

Problemima prisilne emigracije bave se kenijska umjetnica Deqa Abshir i beogradska umjetnica Dušica Dražić. Izbjeglice iz Kenije otvorile su im svoje arhive predmeta: stare novčanice, kazete i druge uspomene bez ikakve uporabne svrhe koje čuvaju s utopističkom idejom da će se jednog dana vratiti u Somaliju. Od tih predmeta sitotiskom je napravljena tkanina za kaput, koji se može obući i nositi kroz izložbeni postav.

Niz radova na izložbi problematizira sjećanje u javnom prostoru i propituje tradicionalne forme spomenika. Nizozemski umjetnik Jonas Staal kroz prijedlog za spomenik protjeranom građaninu Rotterdama dijagnosticira ksenofobiju u suvremenoj Europi te postavlja pitanje kome se dižu spomenici i čije sjećanje odražavaju.
Grčki umjetnik Stefanos Tsivopoulos bavi se spomenikom  američkom predsjedniku Harryju S. Trumanu koji je bio podignut u Ateni kao svojevrsni znak odavanja počasti imperijalnoj ulozi SAD-a, ali je uklonjen zbog konstantnog negodovanja i građanskih prosvjeda. Kao zanimljiv rad izdvaja se i video albanskog umjetnika Albana Muje, koji se vozi s taksistima i poštarima, prateći česte promjene naziva ulica u Prištini i ocrtavajući aktualnu situaciju s puno humora. Kao svojevrsni komentar na mehanizme moći u javnom prostoru, građani farbaju vrata i prozore i stvaraju neslužbenu nomenklaturu ulica, pa se tako u videu pojavljuju kuverte na kojima nema adrese, već je navedeno da ih prima osoba koja živi treća vrata od plavog zida ispod žutog prozora.

Izložba 'Između svjetova' predstavlja uglavnom međunarodne autore, uz izuzetak Luize Margan koja radi na relaciji Zagreb - Beč i Barbare Blasin koja predstavlja rad iz lokalnog konteksta. Blasin je zaokupljena aktivističkim pitanjima, konkretno građanskim prosvjedom u Varšavskoj ulici tijekom kojega je privedeno 150 ljudi. Zanimljivo je da su četiri mjeseca kasnije na istome mjestu gradske vlasti postavile spomen-ploču s Gundulićevim stihovima iz 'Himne slobodi'. Umjetnica ironizira tu situaciju u svome video radu u kojemu privedeni aktivisti stoje pred spomen-pločom i recitiraju Gundulićevu odu slobodi.

Luiza Margan uključila se u festival serijom informativnih panela postavljenih na Trgu Franje Tuđmana i Trgu Francuske Republike. Inspirirana uništenjem tvornice Kamensko i protestima radnica, priprema i 'Koncert za šivaću mašinu i stablo' te postavlja pitanje tko kroji javni prostor i za koga.
Bilo bi toga i više da Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport nije ove godine smanjio dotacije udruzi Blok koju Ministarstvo kulture standardno slabo financijski podupire. Organizatori su stoga odlučili smanjiti broj umjetničkih radova u produkciji Festivala, ali ne odustati od isplate honorara umjetnicima i svim suradnicima u projektu.

Zvuči pošteno, a je li uistinu tako, uvjerit će se oni koji do 15. listopada budu pratili zanimljiv program u Ilici (br. 99, 110, 115, 199, 201), Oktogonu, Trgu Franje Tuđmana, Greti, Studentskom centru, Cvjetnom trgu i Domu HDLU.