Približava se kraj drugog tjedna otkada je neformalna Nezavisna studentska inicijativa (NSI) započela blokadu petnaestak fakulteta na šest hrvatskih sveučilišta (Zagreb, Zadar, Rijeka, Split, Osijek i Pula).

S obzirom na to da pobunjeni studenti svaku večer na svojim tzv. plenumima (plenum čine svi studenti koji prisustvuju plenumu) glasuju o tome hoće li se blokada fakulteta nastaviti ili ne, u ovome trenutku (ovaj tekst pišem u četvrtak, 30. travnja 2009. u 18 sati) mi (nam) nije poznato koju će odluku studenti donijeti.

Nakon sastanka Rektorskog zbora i ministra znanosti, obrazovanja i sporta Dragana Primorca i njihovog stava ili zahtjeva da se blokada fakulteta odmah mora prekinuti i da se nastava mora normalno nastaviti, odnos između pobunjenih studenata i sveučilišnih vlasti oličenih u instituciji Rektorskog zbora (za koji neki kažu da nema utemeljenja u postojećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju) bitno se mijenja. U početku studentske akcije sam ministar Primorac te veći broj rektora i dekana su podržali tu akciju, u smislu njenih ciljeva, uz usputnu napomenu da metoda koju su primijenili nije najprimjerenija. Međutim, na sjednici Rektorskog zbora, održanoj 28. travnja 2009. u Zagrebu, pored spomenute odluke o potrebi obustave blokade fakulteta, najavljuju proceduru izmjene Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju kojim izmjenama bi se regulirao problem školarina ili upisnina koje određeni broj studenata sada plaća. Pri tome se kaže da uspješni studenti neće morati plaćati školarinu. Također se kaže da bi se novi sustav mogao primijeniti tek od školske godine 2010/2011.

Budući da su pobunjeni studenti i nakon objavljivanja ovih zaključaka Rektorskog zbora odlučili nastaviti s blokadom fakulteta te da se je blokadi u međuvremenu priključilo još nekoliko fakulteta, jasno je da se studenti očito nisu složili sa zaključcima Rektorskog zbora, odnosno da smatraju da njihov glavni zahtjev – besplatno obrazovanje za sve studente, nije prihvaćen.

Može se reći da je na relaciji pobunjeni studenti – sveučilišne (fakultetske) vlasti došlo do svojevrsne pat-pozicije. Nezadovoljni stavovima ministra Primorca i Rektorskog zbora, pobunjeni studenti nastavljaju blokadu fakulteta, a Rektorski zbor zahtijeva deblokadu i normalan nastavak semestra.

Kako prevladati nastalu pat-situaciju? Nadam se da nitko iz sveučilišnih vlasti ne razmišlja o primjeni nasilnih metoda bilo angažiranjem policije ili nekih drugih represivnih snaga kako bi se prekinulo ometanje nastave. Ono što se nadaje kao logičan i demokratski modus prevladavanja nastalog 'sukoba' ili neslaganja jest otpočinjanje pravog dijaloga između dviju strana ne samo o glavnom studentskom zahtjevu, nego i o nizu drugih problema s kojima je suočeno hrvatsko visoko školstvo (o tome sam ponešto pisao u svojoj prošlotjednoj kolumni). U takve probleme zasigurno spadaju i sljedeći: sustav stipendiranja, nepovoljna struktura nastavnog kadra na sveučilištima, neke nejasnoće oko provedbe Bolonjskog procesa, problem određivanja upisnih kvota za pojedine fakultete i studije, utjecaj stanja u osnovnom i srednjem školstvu na mogućnost veće efikasnosti na sveučilišnim studijima itd.

U tome smislu, pobunjeni studenti moraju odrediti nekoliko svojih predstavnika koji bi s predstavnicima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i sveučilišta ozbiljno i temeljito porazgovarali o svim relevantnim pitanjima koja u ovome trenutku ozbiljno 'pritišću' hrvatsko visoko školstvo.

Sinoć sam prisustvovao studentskom plenumu na Pravnom fakultetu u Splitu, na kojemu su bili okupljeni studenti onih fakulteta Splitskog sveučilišta koji su prihvatili akciju Nezavisne studentske inicijative (NSI).

Tijek i atmosfera koja je bila prisutna na tom plenumu me je ugodno iznenadila. To je bilo neposredno 'vježbanje demokracije'. Na početku plenuma pročitana su načela rada i način glasovanja. Bez obzira na poneko nesnalaženje pri vođenju plenuma, njegovi moderatori su osigurali maksimalnu demokratičnost na skupu (treba napomenuti da se svakog dana mijenja sastav voditelja plenuma s tim da se na kraju svakog plenuma biraju voditelji sutrašnjeg sastanka), tako da kroz dva sata, koliko je trajao plenum, nije bilo nijednog incidenta niti nekorektnog 'verbalnog sukoba'.

Ako ova studentska gibanja budu imalo pridonijela razvijanju tolerantne i demokratične političke kulture među studentima i ostalim mladim ljudima, onda ona neće biti suvišna, neprihvatljiva ili čak subverzivna kao što neki novinari i drugi politički analitičari tvrde. Ova zbivanja će u svakom slučaju pridonijeti generacijskom sazrijevanju sadašnje studentske populacije i to će biti značajna pretpostavka za njihovo kasnije djelatno uključivanje u društveni i politički život hrvatskog društva.