Prema studiji objavljenoj u časopisu Journal of Vertebrate Paleontology novi, bogatiji uzorci fosila primitivnog sisavca mesoždera, nazvanog Dormaalocyon latouri, stari 55 milijuna godina, omogućili su njegovo preciznije pozicioniranje na evolucijskom stablu. Tim pod vodstvom paleoklimatologa Floréala Soléa s Muséum National d'Histoire Naturellea u nalazištu Dormaal, među ostalim, pronašao je više od 250 zuba i kostiju nogu.

Veliki broj zuba primitivna izgleda pokazuje da je to stvorenje bilo vrlo blisko izvoru reda mesoždera odnosno Carnivora te da je vjerojatno podrijetlom iz Europe. Prema postojećim rekonstrukcijama, u to je vrijeme Dormaal bio šumovit, topao i vlažan. Bilo je to razdoblje koje je nastupilo neposredno nakon paleocensko-eocenskog temperaturnog maksimuma (PETM). Ovo ekstremno toplo doba utjecalo je na evoluciju mnogih skupina sisavaca među kojima i mesoždera.

Dr. Solé smatra kako činjenica da je Dormaalocyon bio šumsko stvorenje te da su se mesožderi u to vrijeme naselili u Sjevernoj Americi govori u prilog tezi da je tijekom PETM-a na višim geografskim širinama postojala neprekinuta vazdazelena šuma.

Iako je Dormaalocyon vrlo blizu samom izvoru mesoždera, fosili daju naslutiti da su u istoj skupini tijekom ranijeg paleocena postojale još primitivnije vrste.

'Razumijevanje izvora mesoždera važno je za rekonstrukciju prilagodbe placentalnih sisavaca na mesnu hranu. Dormaalocyon, dakle, pruža informacije o evoluciji placentalnih sisavaca nakon nestanka najvećih dinosaura. Naša studija pokazuje da su mesožderi u vrijeme najranijeg eocena već bili vrlo raznovrsni na temelju čega se može pretpostaviti da su se razišli još krajem paleocena', rekao je dr. Solé.