U prvih pola sata filmskog hita Stevena Spielberga ‘Jurski park’ iz 1993. glavnim likovima se objašnjava kako je došlo do toga da znanstvenici iz tvrtke Johna Hammonda (Richard Attenborough) uspiju uskrsnuti dinosaure. Naime, arheolozi Grant (Sam Neill) i Ellie (Laura Dern) te matematičar Ian Malcolm (Jeff Goldblum) dobili su priliku posjetiti otok u Latinskoj Americi na kojemu opet hodaju dinosauri, gigantska stvorenja koja su vladala Zemljom prije čovjeka. Gosti su naravno iznenađeni viđenim, a i publika u kinu se poslije uvodnih dvadesetak minuta već počinje pitati kako je sve to zapravo moguće. Koje će objašnjenje za postojanje dinosaura ponuditi film? 

S poslovičnom Spielbergovom narativnom efikasnošću gostima u ‘Jurskom parku’ se prikaže kratki film o tome kako su genetičari iz fosila uspjeli izvući DNK dinosuara te ih na osnovi toga uzgojiti što je prije četvrt stoljeća doista bila potpuna znanstvena fantastika. No danas stvari stoje značajno drugačije, kao što pokazuje projekt što ga vodi znanstvenik s Harvarda George M. Church, koji planira stvoriti hibrid slona i mamuta kako bi neke u međuvremenu izumrle vrste vratio iz ništavila nepostojanja. George McDonald Church rođen je 1954. godine i jedan je od najpoznatijih genetičara na svijetu. Na Harvardu predaje genetiku, sudjelovao je u istraživanjima koja su dovela do konstrukcije ljudskog genoma, a sada vodi laboratorij čiji je cilj ni manje ni više nego uskrsnuti mamuta.

‘Naš cilj je stvoriti hibridni embrij mamuta i slona. Zapravo, bio bi to više slon, ali s dosta obilježja mamuta. Nismo još uspjeli, no doći ćemo do cilja u sljedećih nekoliko godina’, izjavio je Church ovaj tjedan pred kolegama u Bostonu na skupu American Association for the Advancement of Science (AAAS), tj. Američke asocijacije za napredak znanosti. ‘Trenutno se bavimo procjenom učinka genetske montaže i pokušavamo u laboratoriju uzgojiti embrij’, otkrio je Church.

Stvorenje koje harvardski genetičar i njegov tim pokušavaju stvoriti već se naziva mammophant u znanstvenim krugovima te bi izgledao kao slon koji ima jako male uši i krzno poput mamuta. Također, za razliku od slona, imao bi krvotok prilagođen jako hladnim temperaturama i više sala ispod kože. Naravno, nakon što je stvoren embrij iz njega bi se moglo stvoriti živu životinju koja bi u prvom periodu, prije ‘rođenja’, rasla unutar umjetne maternice.

Krajnji cilj cijelog istraživanja je doći do toga da je moguće na uzorku DNK oživjeti životinjske vrste koje su u međuvremenu izumrle, od ptice Dodo pa do, zašto ne, dinosaura. Churchov tim se od 2015. godine, kada je projekt lansiran, bavio istraživanjem na staničnom nivou. U genom slona su u međuvremenu ‘montirali’ 45 promjena koje su karakteristične za mamute što je velik napredak u odnosu na početnih 15. Znanstvenici smatraju da bi ovaj projekt mogao sačuvati i neke još postojeće, ali ugrožene vrste, poput azijskog slona. 

S druge strane, postoje etički prigovori ideji kloniranja mamuta pomoću genetske manipulacije slonom - paleobiologinja Tori Herridge iz londonskog Natural History Museuma, koja je sudjelovala u autopsiji dobro očuvanog mamuta u sibirskom ledu pronađenog 2013. godine, u komentaru objavljenom u Guardianu naročito je prigovarala ideji da se ženka azijskog slona koristi kao surogat-majka za embrij i fetus mamuta.

No Chruch je odlučio da se proces stvaranja mamuta odvija ex-vivo, pa je njegov tim već uspio u umjetnoj maternici deset dana održavati genetski manipulirani embrij miša. Ipak, ne trebamo već sutra očekivati da ćemo u podnožju Alpa vidjeti krda mamuta jer će proći sigurno još nekoliko godina, možda i više od deset njih, dok se ne realizira sve ono što su zamislili Chruch i njegov tim.

Mamuti su do prije 4000 tisuće godina bili prisutni u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i Africi, a njihovo se izumiranje pripisuje kombinaciji klimatskih promjena i izlova jer su s razvojem oružja postali jedan od omiljenih izvora mesa. Najbliži živi rođak im je azijski, a ne afrički slon.

Zahvaljujući napretku genetike i pronalasku mamuta u sibirskom ledu, znanstvenici sada mogu izvući dovoljno dobre uzorke iz kojih se mogu klonirati stanice. Church smatra da bi mamuti mogli pomoći i oko klimatskih promjena jer bi njihova prisutnost u tundrama zaustavila njihovo otapanje. ‘Mamuti svojim teškim nogama prave rupe u permafrostu i tako ulazi hladan zrak koji sprečava otapanje. Ljeti pak ruše drveće i otvaraju prostor za rast trave. U tundri se nalazi mnogo stakleničkih plinova, a njeno otapanje bi bilo katastrofalno’, objasnio je George Church svojim kolegama u Bostonu.

Povrh toga, Church predviđa da će napredak genetskog inženjeringa u sljedećih 10 godina omogućiti usporavanje starenja.