Tekst pisma koje prenosimo u cjelini objavio je portal Autograf.hr

Poštovani papa Franjo,

ovim Vam se pismom obraćaju građanske inicijative i organizacije iz svih dijelova Hrvatske koje se ustrajno zalažu za poštovanje prava svakog čovjeka i svake društvene skupine, za pravedan razvoj zajednice i društva, suzbijanje siromaštva i nesnošljivosti te iscjeljenje rana nastalih u ratu nakon raspada Jugoslavije i tijekom poraća.

Pišemo Vam u povodu recentnih događaja povezanih s gradom Vukovarom, u kojemu su ljudi doživjeli teška stradanja tijekom Domovinskog rata. Proces pomirenja u Hrvatskoj opterećen je brojnim zaprekama – pretrpljenim ratnim stradanjima i zločinima, vječno tinjajućim nacionalizmima na obje strane, dnevnopolitičkim obračunima. Svemu usprkos, postupno su stišavane tenzije pa se postizao stalan napredak u odnosima većinskog naroda i nacionalne manjine, Hrvata i Srba, koji je omogućivao suživot bez većih incidenata. Sada je, nažalost, čitav proces dramatično zaustavljen.

Vlada je, naime, počela postavljati ploče na dva pisma – latinici i ćirilici. Pravo na korištenje vlastitim jezikom i pismom u Republici Hrvatskoj uređeno je Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i jedna je od najviših vrednota. Međutim, postavljanjem dvopismenih natpisa na zgrade ustanova pokrenut je lanac sukoba i incidenata u čijoj je osnovi strah od Drugoga koji generira međuetničku nesnošljivost. Nasilno razbijanje dvopismenih ploča u Vukovaru, prosvjedi protiv njihova postavljanja, sukobi između prosvjednika i policije, ali ponajviše govor mržnje prema hrvatskim građanima srpske nacionalnosti nasilno su prekinuli mukotrpan proces pomirenja i vratili ga desetljeće unatrag.

Nacionalistički govor nesnošljivosti i netolerancije preplavio je javni prostor i počeo se širiti Hrvatskom: u Dubrovniku je išarana pravoslavna crkva grafitima 'Srbe na vrbe' (objesiti Srbe), 'Srbe u Jasenovac' (pogubiti Srbe u koncentracijskom logoru), u Splitu je podmetnuta eksplozivna naprava u prostorije Srpskoga narodnog vijeća, razbijen je automobil zamjenika predsjednika Srpskoga narodnog vijeća, razbijena su ploča i prozori konzulata Republike Srbije u Rijeci…

Vama pišemo jer nas posebno zabrinjava stav episkopata u Hrvatskoj, osobito kardinala Josipa Bozanića i nekolicine biskupa, kojim je javno iskazano protivljenje dvojezičnosti u Vukovaru. Pritom su se u javnim obraćanjima koristili sintagmama koje nimalo ne pridonose miru i pomirenju, već vode produbljivanju sukoba. Tako je još u travnju 2013., predvodeći misno slavlje u franjevačkoj crkvi sv. Filipa i Jakova, govoreći o pokušaju uvođenja ćiriličnog pisma u službenu uporabu u Vukovaru, kardinal Bozanić rekao 'kako je pitanje jednoga pisma sažetak mnogih pitanja na koja odgovori nisu dani' i nastavio: 'U Vukovaru nisu na prvome mjestu oni koji su razarali, nego oni koji su čuvali i gradili'. Potpuno je jasno da je pritom kardinal mislio na Hrvate kao čuvare i branitelje Vukovara, a na Srbe kao razarače.

Umjesto mogućeg upozorenja kako sve počinitelje zločina, pojedince s imenom i prezimenom, treba privesti pravdi te kako se ni na koji način ne smije osuditi sve pripadnike jedne etničke skupine oduzimajući joj ustavnim zakonom zajamčena prava, čuli smo da se odobrava razvrstavanje građana na one prvoga i drugoga reda. Stoga nas nije iznenadila oštra reakcija patrijarha Irineja, poglavara Srpske pravoslavne crkve.

Usprkos tomu što je ostvarivanje ustavnog prava srpske nacionalne manjine u Vukovaru izazvalo nasilje i val govora mržnje, kardinal Bozanić u svojoj homiliji na svečanome euharistijskom slavlju prigodom 282. zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba i hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije marijanskom nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici umjesto poruke mira izgovara: 'Kao vjernik i biskup danas ne mogu prešutjeti pokušaj da se obescijeni simbole slobode i da se hrvatska vukovarska rana otvara na križu bešćutnosti političara. Postavlja se pitanje komu to sada u Hrvatskoj treba i za čije se to dobro čini.'

Predsjednik Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije, sisački biskup Vlado Košić, dodatno je radikalizirao stav episkopata dajući potporu Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara i izjavom kako je 'aktualna vlast protunarodna' jer ide 'direktno protiv našeg, hrvatskog naroda, gazi ga i ne poštuje nikakve primjedbe niti opravdane zahtjeve'. Biskup osporava rezultate popisa stanovništva iz 2011. prema kojemu pripadnici srpske manjine čine trećinu građana Vukovara, što državu obvezuje na postavljanje dvopismenih ploča na javne ustanove i institucije.

Mogli bismo navesti još niz primjera iz kojih ne vidimo da vrh Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj čuje Vaše riječi koje diraju srca i umove milijuna ljudi širom svijeta. U Hrvatskoj znamo za Vaše poruke mira i ljubavi prema svim ljudima zahvaljujući medijima koji pomno prate Vaše riječi i djela. Brinemo se, žalosti nas i navodi na djelovanje što takve riječi i djela u duhu evanđelja ne čujemo od naših biskupa, ne prepoznajemo da slijede Vaš primjer ni temeljne dokumente Drugoga vatikanskog sabora koji, počevši od pastoralne konstitucije Lumen gentium 1, proglašava nemogućim katolički nacionalizam.

Na vatikanske dokumente pozvao se i vaš prethodnik, blaženi Ivan Pavao II., prigodom svakoga od triju posjeta Hrvatskoj, a napose prilikom prvoga apostolskog pohoda Zagrebu u rujnu 1994., kada je Srbe i Hrvate pozvao na pomirenje, a ovdašnje kršćane ohrabrio na putu ekumenizma. U zemlji koja je krvarila, u zemlji koja je još vidala rane, hrabro je rekao svima – ljudima na vlasti, svećenicima, svim vjernicima, mladima: 'Morate biti prvi u opraštanju (…) Kultura mira ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ga drži daleko od nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti.

Razočarani smo što su potpuno iznevjereni stavovi koje je hrvatski episkopat objavio u povodu 50. godišnjice završetka Drugoga svjetskog rata. Tada su, u pismu koje su 1. svibnja 1995. potpisali svi biskupi s pokojnim kardinalom Franjom Kuharićem na čelu, navedene i sljedeće proročke riječi: 'Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi, pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici?' A zatim: 'Kako okajati krivnju, kako zadobiti oproštenje Božje i ljudsko, mir savjesti i pomirenje među ljudima i narodima? Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini?'

Poštovani papa Franjo, molimo Vas da cijelomu našem društvu, i većinskim i manjinskim skupinama, a posebice hrvatskim biskupima, uputite poruku kršćanske nade mira. Hrvatskom društvu treba Vaš poticaj na snošljivost i ljubav prema bližnjem.

Mi želimo da se Vaše poruke u kojima iskazujete suosjećanje i bliskost sa svima koji pate, sa svima kojima je uskraćeno bilo koje pravo, bez obzira na to kojoj vjeri ili naciji pripadaju, koliko god drugačiji i slabiji u odnosu prema većini bili, i Vaše poruke poniznosti i spremnosti na društvenu solidarnost glasno i nedvosmisleno prenose u našim crkvama i čuju u svim javnim obraćanjima velikodostojnika Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj, od Dubrovnika do Vukovara.

S posebnim poštovanjem,
građanske inicijative i organizacija iz svih dijelova Hrvatske posvećene izgradnji mira, zaštiti ljudskih prava i demokratizaciji:
B.a.B.e.
Centar za mirovne studije
Centar za građanske inicijative Poreč
Centar za zdravo odrastanje, Mali Lošinj
Cenzura Plus Split
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću
Delfin Pakrac
GONG
Građanski odbor za ljudska prava
Hrvatsko debatno društvo
Kuća ljudskih prava Zagreb
LUČ za dijalog i nenasilje, Berak
Miramida centar Grožnjan
Nansen dijalog centar
Oaza Beli Manastir
Odbor za ljudska prava Karlovac
RODA – Roditelji u akciji
RAND – Regionalna adresa za nenasilno djelovanje
Srpski demokratski forum
Srpsko narodno vijeće Karlovac
Socijalna politika i uključivanje SPUK
Udruga za samozastupanje
Udruga za promicanje inkluzije
Udruga Delta Rijeka
Volonterski centar Osijek
Volonterski centar Zagreb