Parazit
Pitanja za blog Sexomat možete postavljati na ovaj e-mail, a Rujana će vam odgovoriti što je prije moguće.
Draga Rujana,
Pišem ti jer ne znam s kime bih popričala o problemu koji jest i nije moj osobni, ali sam sigurna da su se mnogi s takvom situacijom susreli, pa me zanima i mišljenje komentatora. Moja sestra se viđa s momkom koji je deset godina mlađi od nje, ima završenu samo osnovnu školu, nema posao niti ga traži, cijeli je istetoviran i ako mene pitaš, ne razumijem od čega živi. On moju sestru iskorištava, jede i spava kod nje, vozi njezin automobil, ništa ne radi po kući nego po cijele dane gleda TV ili sjedi pred računalom, pa ne znam što ona vidi u njemu. Znam da se često svađaju, ona sumnja da je on vara, našla mu je neku sumnjivu prepisku na svom računalu a kada ga je s time suočila, udario ju je.
Čini mi se da to i nije prvi put (ona je dosta zatvorena pa je ne mogu direktno pitati). Ponekad on po cijelu noć ne dolazi “kući”, iako uvijek ode s njezinim automobilom. Ona ima hormonalni poremećaj, jako je emotivna osoba i sigurna sam da to ima veze s njegovim ponašanjem.
Imam osjećaj da je taj čovjek za svašta sposoban i da je dosta nasilan, pogotovo kada je pijan ili drogiran. Živimo u malom mjestu, pa znam da se o njemu priča da preprodaje drogu.
Ne znam kako da ga maknem od svoje sestre ili nju od njega, a imam loš predosjećaj da taj odnos ne može ići nabolje, samo nagore. Što da radim?
Je li netko od komentatora imao slično iskustvo s nasilnikom? Naš je otac odavno pokojni, brata nemamo, a ja nemam supruga niti dečka kojeg bi mogla zamoliti da tog momka zaplaši da se makne od nje.
Zabrinuta Seka
Draga Seko,
Na žalost, žene žrtve nasilja (a nemojmo se zavaravati, tvoja sestra već to jest) često se zatvaraju u sebe jer se boje osude okoline. Imala sam prijateljicu, univerzitetsku profesoricu iz Amerike koja je ovdje upoznala jednog lokalca na arheološkom iskopavanju na kojem je radila i osjećam se kriva što sam je tada podržala u ideji da se vjenčaju kako bi on dobio priliku za bolji život u Americi, papire i sve to… elem, kako je došao u Ameriku, tako je počeo pokazivati svoje pravo lice. Ne samo što joj nije dopuštao izlaziti, osim na posao i natrag, nego joj nije dopuštao niti da se druži sa svojim prijateljima u kući, a nakon nekog vremena je počeo, uz naravno – verbalno zlostavljanje – tući. To mi je priznala tek dvije godine nakon njihovog razvoda, a bili su zajedno 5 godina od čega ju je on maltretirao četiri! Kaže da joj je trebalo par godina da sama sebi prizna da je zlostavljana i još par da prizna bilo kome drugome, jer ju je bilo sram. I to u Americi, gdje je mogla jednim telefonskim pozivom u Immigration Office riješiti da gada odmah deportiraju!
Zato, na žalost, bojim se da ti ne u ovom trenutku možeš puno učiniti. Ako budeš previše direktno razgovarala s njom, još će se više povući u sebe pa nećeš znati baš ništa dok ne počneš vidjeti dokaze nasilja – nasilnici obično na žalost eskaliraju pa je pitanje vremena kada će ona biti prisiljena na posao otići s masnicom. Onda ćeš ga moći prijaviti policiji, ali može se dogoditi da ona ne želi svjedočiti protiv njega, što je također čest slučaj, kaže moja prijateljica psihologinja koja je nekoliko godina radila u centru za žene žrtve nasilja, a istu stvar mi je rekla i jedna pravnica koja je također nekoliko godina radila u odvjetničkom uredu koji se bavio nasiljem u obitelji…
Problem je u tome što žene žrtve nasilja najčešće imaju neke predispozicije koje zlostavljači nanjuše – u slučaju tvoje sestre, nagađam da bi mogao biti spoj godina i malog mjesta, odnosno osjećaj da nema više vremena tražiti nekog boljeg… nadaj se samo da neće poželjeti s tim gadom imati djecu, tako da je možda hormonalni poremećaj sreća u nesreći. Tko zna, ostatak organizma možda bolje zna nego njeno zaljubljeno “srce”, odnosno mozak….
Također je zabrinjavajuće to što on, osim što se nije potrudio doškolovati (zbilja mi je skoro nevjerojatno da ima samo osnovnu školu), ne samo što nema posao, već ga i ne traži. Osim što očito uspješno parazitira na tvojoj sestri, ne bih isključila mogućnost da ona nije jedini izvor za parazita…
Što se tiče preprodaje droge, naravno da je moguće, ali isto tako znam kakav je stav generalne populacije prema tetovažama. Na mene se izderao pijani “fini gospon” u sred bijela dana na Trgu bana JJ-a da sam “prljava išarana narkomanka”. Pri tome ja vjerojatno godišnje ne popijem onoliko alkohola koliko je on u tom trenutku (sudeći po dahu) imao u krvi, a da o drugome niti ne pričamo - toliko o tome.
Naravno, ako je stvarno dealer (a ne znam kako bi to bilo moguće provjeriti osim ako nemaš neku vezu na policiji pa da pitaš je li u evidenciji), mogla bi ga prijaviti – ali opet ti se može dogoditi da sestra jamči za njega – osim toga, vjerojatno je oprezan, a život nije CSI serija…
Sve u svemu, dok njoj ne dođe do mozga da ne zaslužuje takvog kretena, ti ćeš žderati nokte jer ti puno drugoga ne preostaje. Onog trenutka kada to shvati i potraži pomoć, možeš se upustiti u aktiviranje socijalnih službi, ponuditi joj smještaj, navesti je da potraži pomoć psihologa i slično.
Na žalost, u životu ćeš morati naučiti da ne možeš pomoći onome tko tvoju pomoć ne želi. Pokušala sam stotine puta, pa znam. Budi strpljiva i daj joj do znanja da si uz nju, bez obzira na sve. Sretno objema!
P.S.
Voljela bih da je ovaj, jubilarni blog (evo, napunio je 3 godine!), bio na neku veseliju i po mogućnosti seksi temu, ali što je, tu je! Sretna vam Blogišnjica Seksomaćanska i želim vam što manje problema, pa makar to značilo i manje pitanja za mene :).
