Scenarij spašavanja europskih banaka kroz Europski fond za financijsku stabilnost spominje se tek kao krajnji slučaj prije sastanka ministara financija skupine zemalja G20 u Parizu. Pred krizom koja je iz sporadične vrlo brzo prešla u sustavnu europskim se financijerima sužava polje djelovanja
Pred sastanak ministara financija i predsjednika središnjih banaka skupine zemalja G20, što će se održati u Parizu u petak i subotu, nanovo je na rasporedu usuglašavanje stavova o spasu eurozone. Debatu je intervjuom u Financial Timesu otvorio predsjednik Europske središnje banke Jean-Claude Trichet, izjavivši da krajnja garancija za rješenje krize može postojati samo u odlukama nacionalnih vlada pred krizom koja je u posljednja tri tjedna postala sustavna. Nakon što je Slovačka ratificirala sporazum o Fondu za financijsku stabilnost, koji je doveo do pada vlade i uvjetovao nove izbore, iznos od 440 milijardi eura bi se, prema Trichetu, trebao koristiti tek kao krajnja mjera, nakon što bankarske institucije, a potom i vlade, iscrpe sve mogućnosti.
Francuski ministar financija François Baroin oglasio se o delikatnoj točki dokapitalizacije banaka, koja je od početka pregovora kamen smutnje između Pariza i Berlina. Naime, izostanak konačnog dogovora Angele Merkel i Nicolasa Sarkozyja objašnjava se upravo izostankom konsenzusa na temu smiju li nacionalne banke koristiti zajedničke europske fondove. 'Dokapitalizacija se ne mora vršiti nauštrb ekonomske djelatnosti te dodijeljenih kredita. Ako ne uspiju, banke mogu tražiti sredstva dokapitalizacije na financijskom tržištu, a tek kao krajnja mjera moguća je europska, nadnacionalna koordinacija javne injekcije', izjavio je Baroin te dodao da francuske banke zasad nisu primorane tražiti pomoć države.
Dokapitalizacija banaka izvela bi se, podcrtao je ministar financija eurozone Jean-Claude Juncker, u cilju da se izbjegne bumerang efekt grčke krize na bankarski sektor. Predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso pozvao je članice eurozone na potrebu da se hitno dokapitaliziraju nacionalne banke, evocirajući više-manje isti scenarij kao i njegove kolege, prema kojem novi kapital valja prvo tražiti na tržištu, potom kod nacionalnih vlada, a tek u zadnjem slučaju u Fondu za financijsku stabilnost.
Suočene sa sve nestabilnijim tržištem i sada već sustavnim skidanjem ocjena, europske banke primorane su na neizbježnu dokapitalizaciju. Prinudno rješenje morat će se pronaći na europskoj razini, a vremenski rok je sve kraći.
