Pero Kvesić, književnik, novinar, urednik, bloger, prosvjetitelj, kako ga mnogi nazivaju, definitivno je čovjek bez kojeg je teško zamisliti novinarsku i književnu scenu u Hrvatskoj u posljednjih 50 godina.

Bio je, među ostalim, prvi urednik kultnog Poleta, čovjek koji je stvorio cijelu generaciju novinara. Njegove priče su lektira za djecu u Danskoj, autorski je osmislio seriju animiranih filmova Mali leteći medvjedići. Uređivao je i Erotiku. Bio je uključen i u Bijelu knjigu Stipe Šuvara. Utjecao je i na život Nevena Antičevića, vlasnika Algoritma, koji je u srednjoj školi uređivao školske novine koje se tada nisu mogle stvarati bez novca i nadzora škole.

Antičević se prisjetio kako je u tom trenutku Pero bio u Savezu omladine, gospodario je nekakvim novcem za kulturu i došao na zamisao da financira školske listove. Da nam omogući da ih tiskamo, a da ne moramo tražiti novac od škole. Takav jedinstven potez Pere Kvesića omogućio je mnogim zagrebačkim školarcima da izdaju novine bez cenzure, ispričao je Antičević.

U školskim novinama formirana su neka imena koja će se poslije pojaviti u Poletu. Peru Kvesića na mjestu glavnog urednika naslijedio je Nino Pavić. Pavić kaže kako je njegov utjecaj na urbanitet, jezika ulice, običnih ljudi bio veoma važan.

Kvesićev prvi roman Uvod u Pero K obilježio je cijelu jednu generaciju. On je svojim jezikom ulice izveo veliku kontrarevoluciju na planu kulture, ističe Boris Rašeta, kolumnist i novinar 24 sata. Utvrda režima, utvrda poretka bila je jezik. To je bio onaj teški zagonetni metajezik, kvaziznanstveni kojim su se koristili pripadnici partije, a slijedio ga je i novinarski pogon. I kad je ta utvrda šaptom pala, vladajući zapravo nisu ni shvatili da je time na neki način njihova obrana pomaknuta za jednu liniju unutrag. I u tom smislu Pero je bio jako važan, naglašava Rašeta.

Pero Kvesić samosvojna je osoba koja je često ostajala u manjini, opisuje ga Dejan Jović, profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. I to se vidjelo još u doba socijalizma kad je '85. godine bio izbačen iz Društva književnika Hrvatske. To je gotovo jedinstven slučaj i presedan, a potom '86. samovoljno izašao iz partije i teško nalazio posao. Bio je u manjini tadašnje vladajuće garniture okupljene oko Mike Špiljka jer je smatrao da je DKH na putu na kojem je ono stvarno i bilo - prema stvaranju neke nove nacionalističke ili nacionalne organizacije, odnosno na putu koji se poslije pokazao da je zapravo osmišljen kao put pretvaranja SKH - u HDZ i on se tomu protivio.